58 0 Rs 211908 19 Rs
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
HERCEGOVAČKO NERETVANSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U MOSTARU
Broj: 58 0 Rs 211908 19 Rs
Mostar, 19.07.2021. godine
Općinski sud u Mostru, po sudiji Amri Brkić, u pravnoj stvari tužitelja 1.G.B., 2. N.F., 3. D.G., P.G. i D.G.1, 4. D.J., 5. J.M., 6. N.N., 7. A.Z., svi zastupani po punomoćniku Sadudinu Zaklan, advokatu iz Mostar, protiv tuženih 1. HNK, zastupan po Kantonalnom javnom pravobranilaštvu Mostar i 2. Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar, Dubrovačka b.b. Mostar, zastupan po zakonskom zastupniku direktoru i po punomoćniku A.D., zaposleniku kod drugotuženog, radi isplate, v.sp. 178.031,13 KM, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 28.05.2021. godine u prisustvu punomoćnika tužitelja, zamjenika z.z. prvotuženog Sanje Pajić i punomoćnika tuženog, dana 19.07.2021. godine, donio je
P R E S U D U
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže da sud obaveže tužene da solidarno isplate tužiteljima novčane iznose na ime otpremnine i to:
Dužni su tužitelji isplatiti prvotuženom troškove parničnog postupka u iznosu od 3.744KM, u roku od 15 dana.
O b r a z l o ž e n j e
Tužitelji su dana 29.07.2019. godine podnijeli tužbu protiv tuženih u kojoj navode da su bili zaposlenici Hotela Ero d.o.o. Mostar više godina, te su svoj rad obavljali u Mostaru. Odlukom UO FZ PIO broj UOFZ-34/12 od 18.06.2012. godine i odlukom Vlade FZ BiH o davanju prethodne saglasnosti OU FZ PIO pokrenut je postupak prodaje nekretnine u vlasništvu FZ PIO broj 1048/2012 od 26.07.2013. godine. Sindikat zaposlenika Hotela Ero d.o.o. Mostar donio je Program zbrinjavanja tehnološkog viška zaposlenika, a koji je činio sastavni dio ugovor o kupoprodaji nekretnine, te se tim ugovorom obavezao kupac nekretnine na njegovo preuzimanje, a prodavac nekretnine da će sastavni dijelovi ponude za kupoprodaju nekretnine i ugovora o kupoprodaji biti odredbe iz navedenog ugovora. Tužitelji su željeli nastaviti radni odnos kod novog poslodavca, zadržali su pravo da nakon sklapanja novog ugovora o radu s novim poslodavcem – kupnja nekretnine otkažu ugovora o radu i zatraže isplatu nekretnine, kao i prava i isplatu otpremnine u slučaju da im novi poslodavca otkaže ugovor o radu iz bilo kojeg razloga predviđenom ZOR-om u periodu od 36 mjeseci od dana sklapanja ugovora o radu s novim poslodavcem. Tužitelji su se dopisima pismeno obraćali tuženim kojim su podsjećali na činjenicu da je zaključen program zbrinjavanja višak zaposlenika Hotela Ero- a, u kojem programu su navedene obaveze prema tužiteljima kojim se imaju ispuniti prilikom prodaje objekta Hotela Ero, te su ih molili da prilikom zaključenja navedenog kupoprodajnog ugovora vode računa o preuzetim obavezama prema radnicima Hotela Ere. Prodavac nekretnine FZ PIO se obavezao da će od iznosa dobijenog prodajemo nekretnine novčane iznose za svakoga zaposlenika uplatiti na bankovni račun odmah nakon prijema novca od kupoprodaje, ali što do dana podnošenja ove tužbe nije učinio. Kupac, prvo tuženi, nikada nije pozvao tužitelje na rad, a tužitelji u ovoj situaciji ne žele da nastave sa radom s prvom tuženom već zahtjevu isplatu novčanih iznos a u skladu sa sporazumom. Tuženi su bili dužni solidarno ispaliti tužitelja novčani iznos na ime otpremnine, pa kako svoju obavezu nisu ispunili u roku određenu za ispunjenje, te pored glavnice tužiteljima duguje i z.z. kamatu.
Nakon provedenom postupka tužitelji predlažu da sud donesen presudu kojom će solidarno obavezati tužene da isplate tužiteljima novčane iznose na ime otpremnine i to tužitelju G.B. iznos od 29.950,00 KM, tužitelju N.F. iznos od 30.131,00 KM, tužitelju M.G. iznos od 29.950,00 KM, tužitelju D.J. iznos od 29.950,00 KM , tužitelju J.M. iznos od 29.950,00 KM , tužitelju N.M. iznos od 37.251,00 KM, tužitelju A.Z. iznos od 29.950,00 KM, svima sa z.z. kamatom počev od 01.02.2018. godine pa do isplate uz naknadnu troškova postupka.
Na pripremno ročištu održanom 04.03.2021. godine punomoćnik tužitelja je obavijestio sud da je tužitelj M.G. umro, nakon podnošenje tužbe, te da su nasljednici tužitelja D.G., P.G. i mldb.1, zastupan po zz majci D.G., te da su nasljednici ovlastili dosadašnjeg punomoćnika tužitelja da ih zastupa u ovom postupku, pa je tužitelj uredio tužbu u pogledu označavanja trećeg tužitelja tako da umjesto M.G. sada su tužitelji D.G., P.G. i mldb. 1, zastupan po zz majci D.G..
Prvotuženi je blagovremeno izjavio odgovor na tužbu dana 30.01.2020. godine u kojem navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti i to pravnom osnovu i visini iste. Ističe prigovor stvoren na nenadležnosti suda kao i prigovor pasivne i aktivne legitimacije tužitelja i tuženog, ističe i prigovor neurednosti tužbe u skladu sa čl, 53 ZPP-a iz razloga što uz tužbu nisu dostavili nikakav dokaz kojim bi pokrijepili navode uz tužbe, te ističe prigovor zastare podnošenje tužbe prvo tuženi da tužitelji ne navode pravni osnov tužbe. U činjenicom supstratu tužbe navode da program zbrinjavanja tehnološkog viška zaposlenika čini sastavni dio ugovora o kupoprodaji što nije točno. Prvotuženi nije bio poslodavac tužiteljima niti je preuzeo obavezu isplate otpremnine radnicima, pa je prigovor nedostatak pasivne legitimacije na strani prvo tuženog osnovan. Vlada HNK nema niti je imala ikakvih obaveza prema zaposlenicima Hotela Ero d.o.o. Mostar, jer u ugovor o kupoprodaji koji je zaključila sa drugo tuženim pred notarom Jurica Musa broj OPU-I5824/2018 od 16.10.2018. godine i to čl. 4. 4.5. navedenog ugovora navedene ugovorne strane su se suglasile da prvo tuženi kao kupac nema nikakvih obaveza prema poduzeću Hotel Ero d.o.o. Mostar, koje je poslovalo u poslovnoj zgradi Hotela Ero, niti prema zaposlenicima preduzeća Hotela Ero d.o.o. Mostar, kao dokaz prednjih navoda tuženi navodi i akt FZ PIO broj FZR/6/2 -11-4-10-2/17 od 01.06.2017. godine. Prvo tuženi navodi da tužitelji nikada nisu bili zaposlenici prvog tuženog, a pravo na otpremninu se stječe iz radnog odnosa. Također ne postoji zakonska obaveza prvo tuženog za zbrinjavanja radnika koji su tehnološki višak donošenje programa zbrinjavanja prema čl. 5, 109, 111 ZOR-a na strani prvo tuženog. Shodno navedenom prvo tuženi smatra da nema mjesta solidarnoj odgovornosti u predmetnoj tužbi, pa predlaže da sud u cijelosti odbije tuženi zahtjev tužitelja u odnosu na prvo tuženog uz nadoknadu troškova sastava odgovora na tužbu.
Drugotuženi dali su odgovor na tužbu, te ističe da je dana 21.01.2020. godine zaprimio tužbu bez priloga, pa je istu uz podnesak od 22.05.2020. godine vratio sudu kao nekompletnu, ali s obzirom na rok koji je obavezan za davanje odgovora na tužbu drugo tuženi blagovremeno podnosi odgovor na tužbu. U obrazloženju odgovora na tužbu ističe prigovor aktivne legitimacije na strani tužitelja, jer tužitelji nisu dokazali da su u vrijeme podnošenje tužbe i vođenje ovog postupka u radnom odnosu u pravnom licu Hotela Ero d.o.o. Mostar, prednje iz razloga što se program zbrinjavanja radnika Hotela Ero mogao odnositi samo na radnike u radnom odnosu u vrijeme traženja realizacije programa. Opreza radi ističemo da posebno aktivnu legitimaciju nije dokazao trećeg tužitelja Mario Grubišić, jer se isti nije potpisao na spisak iz tačke II B programa zbrinjavanja radnika od 11.09.2013. godine. Drugotuženi u cijelosti osporava pravni osnov pasivne legitimacije i visinu tužbenog zahtjeva. Osnivač FZ PIO je Federacija BiH, a FZ formiran reorganizacijom društvenog fonda za PIO sa sjedištem u Sarajevu i Zavoda PIO Mostar, te je FZ preuzeo imovinu zatečenih nositelja osiguranja među kojima je i bivši dom penzionera Hotel Ero, kako prema novo osnovanoj organizaciji FZ nije registrovan za obavljanje djelatnosti ugostiteljstva pružanja smještaja penzionerima i sl., a održavanje samog poslovnog objekta prouzrokovali je neopravdane troškove , pa je drugo tuženi duže vrijeme pokušavao riješiti problem poslovnog objekta Hotela Ero na osnovu odluke OU FZ PIO i saglasnosti Vlade FBiH kao osnivača FZ u više navrata pokušana je prodaja poslovnog objekta Hotela Ero Mostar, a putem Agencije za privatizaciju F BiH. Prvi objavljeni javni poziv za aukcijsku prodaju bio je 30.10.2013. godine, a drugi 10.03.2014. godine na koje se nitko nije prijavio.
Drugotuženi ističe da u tekstu oba javna poziva za aukcijske prodaje kao jedan od kriterija naveden je program zbrinjavanja zaposlenika Hotela Ero, što jasno ukazuje da je drugo tuženi u potpunosti iskazao namjenu da u slučaju prodaje objekta kupac i prihvati i odredbe iz programa zbrinjavanja. Poslije neuspjelih pokušaja prodaje Hotela Ero d.o.o. Mostar UO FZ je dana 17.12.2015. godine donio odluku o davanju saglasnosti FZ za učešće kao ponuđača u postupku prikupljanja ponuda za nakavku poslovnog prostora u Mostaru koji je raspisao ured Vlade HNK zaključkom od 19.11.2015. godine. Drugotuženi je dostavio svoju ponudu na javni poziv, te o istom obavijestio Vladu FBiH. Nakon dužih pregovora postignut je dogovor u svim elementima ugovora uz saglasnost Vlade HNK i Vlade F BiH, te je došlo do realizacije prodaje navedenog objekta. Prije zaključena ugovora UO FZ PIO je donio odluku UOFZ-437/17 od 06.07.2017. godine o davanju saglasnosti direktoru FZ da može zaključiti ugovor o kupoprodaji, te je istom odlukom odobren iznos u visini od 731.502,00 KM za zbrinjavanje zaposlenika Hotela ERO koji su prihvatili rješenja svog radnog statusa isplatom otpremnine. Drugotuženi prigovor pasivne legitimacije ističe iz razloga što privredno društvo Hotel Ero d.o.o. Mostar osnovano je od strane Grada Mostara kao osnivača sa udjelom 100% što se može vidjeti iz izvoda iz sudskog registra. Iako je Grad Mostar kao osnivač bio upoznat sa prodajom zgrade u kojoj se nalazio Hotel Ero isti se nije aktivno uključio u pregovore. Na osnovu ZPD-a F BiH osnivač je odgovoran za obaveze društva cijeli svojim udjelom stoga je potpuno nejasno zašto se tužitelji iako ranije više puta upozoren nisu se obratili svom osnivaču za rješavanje radnog pravnog statusa koji i jeste legitimiran za rješavanje zahtjeva tužitelja. Drugo tuženi ističe da je dana 26.02.2018. godine otvoren stečajni postupak nad privrednim društvo Hotela Ero, a svi uposlenici su dobili otkaz ugovora o radu. Drugo tuženi posebno ističe da otkaz ugovora o radu nije uslijedio zbog prodaje poslovnog objekta već zbog otvaranja stečajnog postupka, pa isti ne može snositi odgovornost zbog otvaranja stečajnog postupka koji je otvoren zbog loših rezultata poslovanja privrednog društva, a ne zbog prodaje objekta stoga drugo tuženi ističe da ne postoji uzročno posljedična veza između stečaja i prodaje poslovnog objekta pa ni odgovornost drugo tuženog za štetne posljedice otkaza ugovora o radu. Drugo tuženi ističe da ako se tekst programa zbrinjavanja zaposlenika dovede u vezu sa činjeničnim stanjem u vrijeme prodaje da se zaključiti da je došlo do bitnih promjena okolnosti u odnosu na vrijeme kada je program zbrinjavanja donesen. Drugo tuženi navodi da nisu tačni navodi tužitelja da se drugo tuženom obavezo da će od iznosa dobijanje od prodajom nekretnine uplatiti novčane iznose za svakog zaposlenika na bankovni račun i iz razloga što u samo programu zbrinjavanja zaposlenika za tužitelje koji se nalaze u tački II B je određeno da za isplatu otpremnina za ovu grupu zaposlenika odgovaraju Hotel Ero d.o.o. Mostar i novi poslodavci. Prihvatanje programa zbrinjava za vrijeme priprema prodaja nekretnine drugo tuženi nije dao obećanje u ime trećeg da će kupac obavezno prihvatiti tužitelje u radni odnos i zaključiti s njima ugovore o radu, već je samo UO drugo tuženog donio odluku da će to biti jedan od kriterija prilikom prodaje poslovnog objekta Hotela Ero. Drugo tuženi je preduzeo sve neophodne mjere i radnje u skladu sa svojim mogućostima da riješi status bivših zaposlenika Hotela Ero u postupku prodaje nekretnine, ali se nije pojavio niti jedan kupac koji bi bio spreman preuzeti zaposlenike Hotela Ero na kraju ističe da je postupka prodaje poslovnog objekta Hotela Ero trajao preko 7 godina što je bilo dovoljno da tužitelji riješe svoj status sa poslodavcem i osnivačem a to nisu učinili. Drugo tuženi posebno osporava visinu tuženog zahtjev, a koji je određen potpuno paušalno i ničim nije dokazana a posebno trećeg tužitelji koji se nije potpisao na spiska iz točke a) B programa zbrinjavanja. Iz svega navedenog predlaže da sud odbace tužbu u odnosu na drugo tuženog ili odbije u cijelosti tuženi zahtjev kao neosnovan.
U toku postupka provedeni sud materijalni dokazi i to uvidom i čitanjem u ugovor o radu na neodređeno vrijeme Dj. broj 1176-II/07 od18.07.2007. godine i radna knjižica za tužitelja G.B., ugovor o radu na neodređeno vrijeme Dj. broj 1102- II/07 od 11.07.2007. godine, radna knjižica i rješenje o zasnivanju radnog odnosa Dj. broj: 1238-II/97 od 01.12.1997. godine za tužitelja N.F., ugovor o radu Dj. broj 1095-11/97 od 11.07.2007. godine i radna knjižica za tužitelja M.G., ugovor o radu na neodređeno vrijeme Dj. broj 1185- II/07 od 18.07.2007. godine i radna knjižica za tužiteljicu D.J., radna knjižica za tužiteljicu J.M., radna knjižica i ugovor o radu na neodređeno vrijeme Dj, broj 1185-II/07 od 30.06.2015. godine za tužiteljicu N.N., ugovor o radu na neodređeno vrijeme Dj. broj 1183-II/07 od 18.07.2007 godine i radna knjižica za tužiteljicu A.Z., Zaključak Vlade Federacije BiH V. broj 1030/2013 od 18.09.2013. godine, odluka o davanju saglasnosti za provođenje postupka prodaje hotela Ero Mostar u vlasništvu Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje vladi Hercegovačko neretvanskog kantona V. broj 1072/2017 od 28.07.2017. godine, Odluke o davanju saglasnosti direktoru Federalnog zavoda da može zaključiti ugovor o kupoprodaji Hotela Ero Mostar UOFZ-437/17 od 06.07.2017. godine, program zbrinjavanja viška zaposlenika Hotela Ero d.o.o. Mostar od 11.09.2013. godine, dopis tužitelja od 26.09.2017. godine upućen HNK-a Vladi HNK, dopis upućen vladi HNK i dopis upućen FZ PIO sa potvrdom prijemu pošiljke i obavijesti o uručenju, sporazum zaključen između zaposlenika Hotel Ero i drugo tuženog od 28.01.2019. godine, ugovor o kupoprodaji nekretnina broj: OPU-IP.824/2018 godine od 16.10.2018. godine zaključen između prodavca Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje i Hercegovačko neretvanskog kantona ( UR 01-1-02-2378/18) ovjereno od strane notara Jurice Muse iz Mostara, akta Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje broj akta FZR/6/2-11-4-10-2/17 od 01.06.2017. godine, akt Vlade Hercegovačke neretvanskog kantona broj 14-1-07-93-1/20 od 24.01.2020. godine, Izvod iz sudskog registra za društvo Hotel Ero d.o.o,. u stečaju od 04.02.2020. godine, izvod iz SL. Federacije broj 19/2018, rješenje o otvaranju stečajnog postupka hotel Ero d.o.o. Mostar 580 st 193 900 17 st od 26.02.2018. godine, Uvjerenje o podacima registrovanim u matičnoj evidenciji Federalnog zavoda Pio/Mio za N.F. broj : FZ 10/4-04-7-223-6/21 od 3.3.201.godine sa uvjerenjem o podacima registriranim u matičnoj evidenciji PIO/MIO broj: FZ10/4-04-7-223-6/21 od 3.3.2021.godine, Uvjerenje o podacima registrovanim u matičnoj evidenciji Federalnog zavoda Pio/Mio za M.G. broj : FZ10/4-04-7-223-7/21 od 3.3.2021.godine, Uvjerenje o podacima registrovanim u matičnoj evidenciji Federalnog zavoda Pio/Mio za D.J. broj : FZ10/4-04-7-223-8/21 od 3.3.2021, Uvjerenje o podacima registrovanim u matičnoj evidenciji Federalnog zavoda Pio/Mio za J.M. broj : FZ10/4-04-7-223-9/21 od 3.3.2021.godine, Uvjerenje o podacima registrovanim u matičnoj evidenciji Federalnog zavoda Pio/Mio za N.N. broj : FZ10/4-04-7-223-10/21 od 3.3.2021.godine sa uvjerenjem o podacima registriranim u matičnoj evidenciji PIO/MIO broj: FZ10/4-04-7-223-10/21 od 3.3.2021.godine, Uvjerenje o podacima registrovanim u matičnoj evidenciji Federalnog zavoda Pio/Mio za A.K. broj : FZ10/4-04-7-223-11/21 od 3.3.2021.godine sa uvjerenjem o podacima registriranim u matičnoj evidenciji PIO/MIO broj: FZ10/4-04-7-223-11/21 od 3.3.2021.godine za A.Z., Uvjerenje o podacima registrovanim u matičnoj evidenciji Federalnog zavoda Pio/Mio za G.B. broj : FZ10/4-04-7-223-5/21 od 3.3.2021.godine sa uvjerenjem o podacima registriranim u matičnoj evidenciji PIO/MIO broj: FZ10/4-04-7-223-5/21 od 3.3.2021.godine, dopis stečajnog upravitelja A.V. za Hotel Ero od 08.03.2021. godine, Ugovor o međusobnim pravima I obavezama iz 1999.godine, Odluka UOFZ PIO/MIO broj:UOFZ-34/12 OD 18.06.2012.godine, Zaključak Vlade FBiH broj:1030/2013 od 18.09.2013.godine, Javni poziv Agencije za privatizaciju FBiH od 30.10.2013.godine, Zaključak Vlade FBiH BROJ:262/2014 OD 19.02.2014.godine, Javni poziv Agencije za privatizaciju FBiH od 10.03.2014.godine, Poziv za prikupljanje ponuda za nabavku poslovnog prostora Vlade HNŽ/K od 19.11.2015.godine (Web stranica Vlade HNŽ/K), Ponuda FZ PIO/MIO OD 18.12.2015.godine, Dopis FZ PIO/MIO upućen Vladi FBiH broj:FZ3/6/2-31-1-34-1/17 od 03.07.2017.godine, Dopis Vlade FBiH BROJ:03-02-906/2017 PO od 31.07.2017.godine, Odluka Vlade FBiH V.broj:1072/2017 od 28.07.2017.godine, Ugovor o kupoprodaji između Vlade HNŽ/K I FZ PIO/MIO ,OPU-IP:824/2018 OD 16.10.2018.godine, pismo FZ PIO/MIO broj:FZ1/3-1209/13 od 07.10.2013.godine, Očitovanje Ureda Gradonačelnika Grada Mostara broj:02-25-21385/13 od 28.10.2013.godine, Zapisnik sa sastanka od 08.11.2013.godine, izvod iz Sl.novina FBiH broj:19/18 –rješenje O.suda u Mostaru o otvaranju stečajnog postupka broj:58 0 St 193900 17 St od 26.02.2018.godine o otvaranju stečajnog postupka, Zaključak UO FZ PIO/MIO broj UOFZ-526/17 od 21.12.2017.godine, dokazi tužitelja za N.N. ,r.k. rješenje o otkazu ugovora o radu zbog orgaizacijskih promjena od 17.08.2015.godine, provedeno je finansijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Ivankoviću, saslušan je svjedok Z.R., pa je sud ocjenom izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti, a na osnovu člana 8. Zakona o parničnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 – u daljem tekstu ZPP) odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:
U ovoj pravnoj stvari sporna je aktivna legitimacija trećetužitelja i pasivna legitimacija prvo i drugo tuženog, zatim osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, kao i zastara potraživanja.
Uvidom u izvod iz SL. Federacije broj 19/2018, u rješenje o otvaranju stečajnog postupka hotela Ero d.o.o. Mostar 58 0 st 193900 17 st od 26.02.2018. godine sud je utvdio da je nad Društvom Hotel „Ero“ d.o.o. Mostar otvoren stečajni postupak. Nadalje, iz dopisa stečajnog upravnika A.V. od 08.03.2021. godine utvrđeno je da je radni odnos prestao svim tužiteljima danom otvaranja stečajnog postupka, osim tužiteljici N.N. koja u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nije bila u radnom odnosu.
Članom 17. stav 3. Zakona o stečajnom postupku FBiH, propisano je da je privremeni stečajni upravnik dužan namiriti potraživanja zaposlenika kao i doprinose po osnovu rada zaposlenika samo u slučaju ako su zaposlenici ostali u radnom odnosu. U protivnom, prava na naknadu iz radnog odnosa kao i potraživanja doprinosa ne prestaju, ali se mogu ostvarivati samo kao stečajna potraživanja. Potraživanja zaposlenika koje je zaposlio privremeni stečajni upravnik mogu se finansirati zajmom.
Iz dopisa stečajnog upravnika A.V. od 08.03.2021. godine dalje je utvrđeno da niko od tužitelja, oisim tužiteljice N.N., nije prijavio potraživanje u stečajnu masu na ime otpremnine, te da je na ispitnom ročištu od 04.05.2018. godine svim zaposlenicima, pa tako i tužiteljici N.N., odbijena prijava u dijelu koji se odnosi na otpremninu. Iz navedenog sud nalazi da su svi tužitelji, osim tužiteljice N.N., propustili da postupe u skladu sa članom 17. stav 3. Zakona o stečajnom postupku FBiH.
Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj: OPU-IP.824/2018 godine od 16.10.2018. godine zaključen između prodavca Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje i Hercegovačko neretvanskog kantona ( UR 01-1-02-2378/18) ovjereno od strane notara Jurice Muse iz Mostara i to član 4. pod 5. utvrđeno je da su ugovoaratelji saglasni da kupac (prvotuženi) nema nikakvih obaveza prema Društvu „Ero“ d.o.o. Mostar koja sada posluje u poslovnoj zgradi Hotel Ero koja je predmet kupoprodaje po ovom ugovoru, niti prema zaposlenicima Društva „Ero“ d.o.o. Mostar.
Uvidom u Program zbrinjavanja zaposlenika Hotela Ero d.o.o. Mostar kojeg je donio nezavisni sindikat Hotela Ero Mostar, na koji je Vlada FBiH dala suglasnost zaključkom od 18.09.2013. godine, sud utvrđuje da se prilikom prodaje nekretnine trebalo da osiguraju novčana sredstva u slučaju otkaza ugovora o radu zaposlenika koji odluče da nastave rad kod novog poslodavca odnosno kupca nekretnine u kojoj posluje Hotel Ero Mostar.
Iz prednjeg Ugovora o kupoprodaji kao i Programa zbrinjavanja zaposlenika Hotela Ero Mostar, sud nalazi da kupac nije ni učestvovao u donošenju Programa zbrinjavanja niti je na isti dao suglasnost niti je čak i morao znati za Program zbrinjavanja, jer je evidentno da prilikom zaključenja Ugovora o kupoprodaju prodavac je prodao nekretninu kupcu bez ikakvih obaveza prema Društvu „Ero“ d.o.o. Mostar , pa zbog navedenog sud nalazi osnovan prigovor pasivne legitimacije na strani prvotuženog.
Ugovor o kupoprodaji je zaključen 06.10.2018. godine, u vrijeme kada tužitelji nisu više bili zaposlenici društva Hotel Ero d.o.o. Mostar, pa sud nalazi da drugotuženi nije ni imao obavezu prema tužiteljima. Naime, Program zbrinjavanja se odnosi na zaposlenike Hotela Ero Mostar koji nastave rad kod novog poslodavca (kupca poslovne zgrade), ali svim zaposlenicima je otkazan ugovor o radu otvaranjem stečajnog postupka, pa sud nalazi da drugotuženi nije ni imao razloga da insistira na Programu zbrinjavanja zaposlenika Hotela Ero Mostar, jer u vrijeme zaključenja Ugovora o kupoprdaji tužitelji više nisu bili zaposlenici Hotela Ero Mostar. Program zbrinjavanja je prestao da važi danom otvaranja stečajnog postupka, jer se isti odnosi samo na prestanak radnog odnosa na način da zaposlenik otkaže ugovor o radu zaključen sa novim poslodavcem (kupcem) ili ukoliko novi poslodavac (kupac) otkaže ugovor o radu zaposleniku, u roku od 36 mjeseci od dana zaključenja ugovora o radu sa novim poslodavcem. Navedeni Program zbrinjavanja zaposlenika ne predviđa rješenje ukoliko „stari poslodavac“ Hotel Ero Mostar otkaže ugovore o radu zaposlenicima ili ukoliko im po zakonu prestane radni odnos. Tužiteljima je prestao radni odnos otvaranjem stečajnog postupka nad poslodavcem, te do prestanka ugovora o radu tužiteljima nije došlo usljed prodaje nekretnine u kojoj posluje Hotel Ero Mostar. Zbog navedenog, sud ne nalazi obavezu drugotuženog da ispoštuje Program zbrinjavanja zaposlenika iz 09. mjeseca 2013. godine jer se nastala situacija ne odnosi na njega te isti nije mogao uticati na radnopravni status tužitelja.
Prigovor aktivne legitimacije na strani trćetužitelja je osnovan, jer isti nije potpisao Program zbrinjavanja višak zaposlenika Hotela Ero-a, pa sud nalazi da nije ni dao saglasnost na navedeni Program.
Članom 111. ZOR-a propisano je da radnik koji je sa poslodavcem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada, osim ako se ugovor otkazuje zbog kršenja obaveze iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu od strane radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje u zavisnosti od dužine prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa sa tim poslodavcem. (2) Otpremnina iz stava 1. ovog člana utvrđuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Otpremnina se ne može utvrditi u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. (3) Otpremnina iz stava 2. ovog člana ne može biti veća od šest prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. (4) Izuzetno, umjesto otpremnine iz stava 2. ovog člana, poslodavac i radnik mogu se dogovoriti i o drugom vidu naknade. (5) Način, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz st. 2. i 4. ovog člana, utvrđuju se pisanim ugovorom između radnika i poslodavca. Na okolnosti visine otpremnine tužitelji nisu proveli vještačenje, već su tražili iznose koji su navedeni u Programu zbrinjavanja zaposlenika Hotela Ero Mostar i to kao stimulativni dio tako i otpremninu koja im pripada po Pravilniku o radu. Međutim, iz svih provedenih dokaza sud je utvrdio da ni prvotužitelj i drugotužitelj nisu u obavezi, u skladu sa navedenom zakonskom ordredbom kao ni Programom zbrinjavanja radnika Hotela Ero Mostar, isplatiti tužiteljima otpremninu, jer nalazi da su prigovori pasivne legitimacije osnovani kao i prigovor aktivne legitimacije na strani trećetužitelja, pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u cijelosti.
Ostale provedene dokaze sud je cijenio ali nije posebno obrazlagao jer nisu bili od uticaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari.
Odluka o troškovima postupka donesena je na osnovu odredbi člana 386. stav 1. a u vezi sa članom 395. ZPP-a imajući u vidu da je tužitelj nije uspio u sporu, a prvotužitelj je postavio troškovnik, tako da je sud obvezao tužitelje da prvotuženom naknadi troškove postupka koji se sastoje od nagrade za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 936,00 KM, zastupanja na pripremnom ročištu u iznosu od 936,00 KM, zastupanje na nastavku pripremnog ročišta u iznosu od 468,00 KM, zastupanje na glavnoj raspravi u iznosu od 936,00 KM, zastupanje na nastavku ročišta za glavnu raspravu u iznosu od 469,00 KM, (u skladu sa izmjenama i dopunama AT, pojedinačna radnja preduzeta od strane advokata ne može prelaziti prosjećnu plaću isplaćenu u FBiH za taj mjesec ) sve ukupno 3.744,00 KM, kako je i riješeno.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Kantonalnom sudu u Mostaru u roku od 15 dana, putem ovog suda. Rok za žalbu počinje teći naredni dan prijema presude.
Sudija
Amra Brkić