BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
HERCEGOVAČKO NERETVANSKI KANTON
Općinski sud u Mostar, sudac Goran Jurko, u pravnoj stvari tužitelja: Hercegovačko-neretvanska Županija, Vlada Hercegovačko-neretvanske Županije, Ministarstvo obrazovanja, kulture i sporta, Ulica Stjepana Radića 3., Mostar, zastupani po zastupniku po zakonu Županijskom javnom pravobraniteljstvu Hercegovačko-neretvanske Županije, ulica Kralja Zvonimira broj 14., Mostar, protiv tuženika pod 1. Samostalni sindikat osnovnog obrazovanja i odgoja Federacije Bosne i Hercegovine, Županijski odbor Hercegovačko-neretvanske Županije Mostar, sa sjedištem na adresi Braće Fejića broj 39, pod 2., Unija neovisnih sindikata Srednjih škola HNŽ sa sjedištem u Mostaru ulica Kralja Tomislava broj 2, pod 3., Sindikat učitelja u HNŽ-u sa sjedištem u Mostaru, Ul. Kralja Tomislava broj 1., pod 4., Savez Samostalnih sindikata BiH Sindikat srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH, Županijski odbor SSVOONK-a BiH, Hercegovačko-neretvanske Županije, Braće Fejića,b.b., Mostar, svi zastupani po punomoćniku Sadudinu Zaklanu, odvjetniku iz Mostara, radi zabrane organiziranja i provođenja štrajka, nakon javne rasprave održane i zaključene dana 13.12.2024. godine u prisustvu zakonskog zastupnika tužitelja premijera Vlade M.B., Zamjenika glavnog županijskog javnog pravobranitelja Sanje Pajić, te zakonskih zastupnika tuženih E.S., G.M., E.Č., i J.M. i punomoćniku tuženih odvjetniku Sadudinu Zaklanu, donio je dana 20.12.2024.godine sljedeću:
P R E S U D U
O b r a z l o ž e n j e
Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu, zajedno sa privremenom mjerom osiguranja, dana je dana 16.09.2024. godine, protiv tuženik u kojoj navode da su Vlada Hercegovačko-neretvanske županije ( u daljnjem tekstu HNŽ-a) - Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Hercegovačko neretvanske županije i Ministarstvo unutrašnjih poslova Hercegovačko- neretvanske županije zaprimili dopise o najavi štrajka od strane Samostalnog sindikata osnovnog odgoja i obrazovanja HNŽ-a, Sindikata Srednjih škola HNŽ i Sindikata učitelja u HNŽ počev od 03.09.2024. godine i 04.09.2024. godine od 07:30 sati i trajat će do ispunjavanja zahtjeva. Unija Neovisnih sindikata Srednjih škola HNŽ-a Vladi Hercegovačko-neretvanske županije dana 16.05.2024. godine dostavila je Najavu generalnog štrajka od 15. 05.2024. godine. Najavljeno je kako će se štrajk sprovoditi u svim ustanovama osnovnog i srednjeg obrazovanja i odgoja na području HNŽ-a koje rade po nastavnom planu i programu na bosanskom i hrvatskom jeziku. Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta dana 23.08. 2024. godine od strane Sindikata učitelja u HNŽ/K dostavljen je akt - Najava generalnog štrajka broj: Ur broj: 23-08-1//24 od 23.08. 2024. godine. Navedenim aktom Sindikati učitelja HNŽ-a najavljuju generalni štrajk za dan 04.09.2024. godine s početkom u 7 sati i 30 minuta u svim osnovnim školama na području HNŽ-a, a isti će trajati do ispunjenja sindikalnih zahtjeva. Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNŽ-a dana 25.08.2024. godine zaprimilo je samo od strane Sindikata Srednjih škola HNŽ/K putem elektronske pošte akt sa predmetom poslova koji se ne prekidaju za vrijeme trajanja štrajka.
U navedenom aktu poslovi su pobrojani paušalno bez kompletnog i detaljnog opisa načina funkcioniranja ustanova u procesu obustave rada koji su predati poslodavcu i objavljeni na info tablama. Dana 03.09.2024. godine tužitelj je podnio Općinskom sudu u Mostaru Prijedlog za određivanje mjere osiguranja sa Prijedlogom za određivanje privremene mjere osiguranja. Naslovni sud je dana 04.09.2024. godine donio Rješenje kojim je odredio privremenu mjeru osiguranja broj 58 0 Rs 284917 24 Mo od 04.09. 2024. godine kojom je zabranjeno organiziranje i provođenje štrajka na način kako su to tuženi predložili. Tužitelj ima pravni interes da sud meritornom odlukom utvrdi da je namjeravani štrąjk tuženih na osnovu Odluka o Najavi Generalnog štrajka Unije Neovisnih sindikata Srednjih škola HNŽ od 15.05.2024. godine ( broj prijemnog pečata Vlade HNŽ-a 01-I -451 1 82/24), Akt Saveza Samostalnih sindikata BiH Sindikat srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH, Županijski odbor SSVOONK-a BiH Hercegovačko-neretvanske županije broj: 07-01-55/24 od 22. 5. 2024. godine pod nazivom Najava štrajka, Akt Sindikata učitelja u HNŽ/K broj Ur: 23-08-1/24 od 23.08.2024. godine pod nazivom Najava generalnog štrajka, Akt Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja Federacije Bosne i Hercegovine Županijski odbor Hercegovačko neretvanske županije Mostar broj: 40/24 od 23.08. 2024.godine pod nazivom Najava štrajka sa odlukom o organizaciji i stupanju u štrajk radnika u ustanovama osnovnog obrazovanja i odgoja na području Hercegovačko-neretvanske županije broj 39/24 od 23. 8. 2024. godine nezakonit, imajući u vidu odredbe Zakona o štrajku u kojem je između ostalog propisano da tuženi snosi prekršajnu odgovornost ukoliko je štrajk organiziran kao nezakonit. Tuženi nisu stavili van snage Odluke o štrajku te tužitelj ima pravni interes da se iste ponište. Zakon o štrajku F BiH je propisao da poslodavac može podnijeti mjerodavnom sudu zahtjev u pogledu zabrane organiziranja i provođenja štrajka suprotno odredbama Zakona jer mogu nastupiti određene posljedice. Odredbom članka 156. Zakona o radu F BiH(„Službene novine F BiH broj 26/16, 89/18 i 44/22) u stavu 2. propisano je da se štrajk može organizirati samo u skladu sa Zakonom o štrajku, pravilima štrajka i kolektivnom ugovoru, a shodno stavku 3. štrajk ne može započeti prije okončanja postupka mirenja, predviđenog ovim zakonom, odnosno prije provođenja drugog postupka mirnog rješenja spora o kojem su se strane sporazumjele, nije ispunjen uvijet. Nije ispunjen ni uvijet da su tuženi najavili štrajk poslodavcu u pismenoj formi najkasnije 10 dana prije početka štrajka na zakonom propisan način. Nije ni obavješteno Ministarstvo unutrašnjih poslova HNŽ-a na jasan način na kojim lokacijama se odvija obustava rada. Ni ovaj uvijet nije ispunjen. Nije postignut sporazum između strana u kolektivnom radnom sporu kojim se utvrđuju poslovi koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka, jer postoji samo jednostrani akt tuženih. Tužitelj i tuženi nisu provodili postupak mirenja niti su pokušali zaključiti sporazum kojim bi se utvrdili poslovi koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka (čl.5. i čl.6. Zakona o štrajku). To jasno proizlazi da Najava štrajka tuženih sa obustavom rada nije zakonita, jer organizator štrajka nije ispoštovao više Zakonom propisanih kumulativnih uvijeta. U formalno-pravnom pogledu tuženi su prekršili procedure donošenja odluke o pokretanju štrajka na način da su najavili štrajk u vrijeme dok su trajali razgovori u suprotnosti sa Zakonom o štrajku F BiH, Kolektivnim ugovorima za oblast obrazovanja.... Zakonom o radu F BiH, Općim kolektivnim ugovorom za F BiH. Tuženi nisu donijeli Odluke o organizovanju štrajka koja sadrži razloge zbog kojih se stupa u štrajk na način kako je to propisao Zakon o štrajku F BiH. Dokaze da su pokrenuli inicijativu za mirno rješenje spora mirenje dostavili su samo Sindikati srednjih škola i to u tekstu najave štrajka te nisu ispunili uvijete iz članka 6. Pravila o štrajku ...Odluke o organizovanju štrajka nisu donesene u pismenoj formi za sve tužene.
Niko od tuženih nije donio Pravila o štrajku a što su bili obavezani Kolektivnim ugovorima, Zakonom o štrajku F BiH , Zakonom o radu F BiH.... članak 79. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanju u članku 79. navodi: ” Na dan najave štrajka, samostalni sindikat osnovnog odgoja i obrazovanja HNŽ-a i učitelja u HNŽ moraju objaviti Pravila Štrajka”. Nisu postupili ni u skladu sa Statutima tuženih koji također u svojim odredbama predviđaju način organizacije štrajka, postupak, ko donosi odluku što nije ispoštovano.
U skladu sa člankom 79. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog odgoja i obrazovanja u HNŽ-a („Sl. novine HNŽ-a broj 12/2021”) na dan najave štrajka, Samostalni sindikat osnovnog obrazovanja i odgoja HNŽ-a i učitelja HNŽ-a morali su objaviti pravila štrajka a nisu to dokazali. Nisu ni donijeli Odluku o štrajku u skladu sa člankom 78. naznačenog Ugovora. Tuženi nisu ispoštovali ni odredbe Zakona o mirnom rješavanju radnih sporova F BiH(”Službene novine F BiH” broj 49/21 ) koji propisuje postupak mirnog rješavanja radnih sporova kao što je i ovaj.
Tuženi su u cijelosti postupili suprotno odredbama Zakona o štrajku pokušavajući ga podvesti pod „najava štrajka ” i „Najava Generalnog štrajka” bez donošenja Odluke o štrajku kako se na isti ne bi primjenjivale odredbe Zakona o štrajku (članak 2. Zakona o štrajku „Sl. novine F BiH” broj 14/00). Generalni štrajk se odnosi samo na teritorij cijele Federacija BiH tako da je ovaj naziv neprimjenjiv. Tužitelj smatra da je isti samo tako nazvan s ciljem da se tužitelj odnosno predlagatelj mjere osiguranja onemogući da putem Suda planirani štrajk zaustavi kao i sa ciljem da se izbjegne zakonska procedura i uslovi neophodni za organiziranje i provođenje zakonitog štrajka a koje propisuje Zakon o štrajku u odredbama članaka od 2 do 7. Ovakvim pokušajem postupanja suprotno Zakonu o štrajku F BiH prilikom najave štrajka tuženi bi oduzeli pravo na redovno školovanje za oko 20.000 učenika u Hercegovačko-neretvanskoj županiji s namjerom da im se svakodnevno onemogući puni i redovni nastavni proces. Nesporno je to da je u aktima koji su dostavljeni tužitelju a čije poništenje se traži izravno od strane Predsjednika Sindikata izjavljeno da će štrajk trajati do ispunjenja zahtjeva. Ovakav zahtjev osim što je nezakoniti u suprotnosti je i sa odlukom Ustavnog suda BiH 279/05 i međunarodnim propisima, Konvencijom o pravima djeteta. U Hercegovačko neretvanskoj županiji na pravnoj snazi su Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnoj odgoja i obrazovanja broj 05-02-02-2445/21 od 21. 12. 2021. godine objavljen u („Službenim novinama HNŽ-a br. 12/21” i Kolektivni ugovor o Izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovor za djelatnost osnovnoj odgoja i obrazovanja u HNŽ broj 02-34-949/23 od 5. 5. 2023. godine objavljen u „Službenim novinama HNŽ br.6/23"); Kolektivni ugovor za djelatnost srednjeg obrazovanja broj 05-02-02-1315/21 od 9. 9. 2021. godine ( „Službene novine HNŽ” broj 7/21), Kolektivni ugovor o Izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora 01-02-1 170/23 od 6. 6. 2023. godine. Obaveze se po istim ispunjavaju se kako su ugovorene u cijelosti od strane tužitelja i tuženi nisu tražili raskid istih. Sve prednje navedeno odluke o najavi štrajka tuženih iste čine nezakonitim jer nisu u skladu sa Zakonom o štrajku F BiH.
Tužitelj se poziva i na Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije BiH („Službene novine F BiH broj 48/2016”)...koji u članku 4. navodi da su poslodavci, sindikat i radnici dužni se pridržavati ovog kolektivnog ugovora, kolektivnih ugovora za područja kantona (članak 4). članak 5. propisao je način rješavanja sporova u primjeni kolektivnih ugovora a medu njima nije štrajk. Članak 14. Općeg Kolektivnog ugovora regulirao je prava koja se regulišu Granskim kolektivnim ugovorima a to su između ostalog i zahtjevi tuženih iz ove tužbe navedeni kao razlozi za štrajk. Budući da su Kolektivni ugovori za oblast obrazovanja važeći, ugovorne strane ih se moraju pridržavati u skladu sa dobrim poslovnim običajima jer su se obavezali na primjenu istih. Tuženi u skladu sa člankom 26. Općeg Kolektivnog ugovora nisu raskinuli ugovor. Član 31. Ugovora (OKU) propisano je pravo na štrajk i način ostvarivanja istog što u ovom slučaju također nije ispoštovano jer tužitelj izvršava sve obaveze utvrđene Zakonom i Kolektivnim ugovorima. Dakle, Kolektivni ugovori se poštuju i nema osnova za štrajk. Jasno je da se u konkretnom slučaju radi o štrajku koji nije bio najavljen poslodavcu u zakonom propisnoj pismenoj formi, nije otpočeta ni završena procedura mirenja, arbitraža. Nadalje, nije donesen na prijedlog poslodavca Sporazum kojim se uređuju poslovi koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka. Također, tuženi nisu objavili Sporazum o poslovima na kojima se rad ne može prekidati kao i da nisu ispunjeni ostali uvijeti propisani odredbama članka 2. do 7. Zakona o štrajku a koji moraju biti ispoštovani prije nego Sindikat pozove na štrajk i provede ga radi zaštite i ostvarivanja ekonomskih i socijalnih prava i interesa svojih članova.
Također, Zakonom je propisano da Sporazum sadrži, naročito, odredbe o poslovima i broju uposlenika koji su dužni da rade za vrijeme štrajka, a što je sasvim jasno u konkretnom slučaju izostalo. Ako sindikat i poslodavac ne postignu Sporazum u roku od pet dana, od dana otpočinjanja sporazumijevanja rješavanje nastalog spora povjerava se arbitraži. Arbitraža se sastoji od po jednog predstavnika sindikata i poslodavca, te neovisnog predsjednika kojeg sporazumno određuju sindikat i poslodavac. Dakle ne postoji Sporazum između poslodavca i sindikata o tom minimum. Tuženi nisu dokazali da su poslodavci predložili minimum poslova procesa rada i da je nakon toga Sindikat u roku od pet dana predložio minimum poslova. Dakle najavljeni štrajk je u suprotnosti sa člankom 5. Zakona o štrajku. lstiče se da je samo jedan od protivnika predlagača/tuženoga - Sindikat Srednjih škola HNŽ/K putem elektronske pošte dostavio akt sa predmetom poslova koji se ne prekidaju za vrijeme trajanja štrajka a drugi isto nisu dostavili. Dakle, ostali tuženi nisu dostavili na dan obustave rada sporazum o poslovima koji se ne prekidaju za vrijeme trajanja štrajka, sa kompletnim i detaljnim opisom načina funkcioniranja ustanova u procesu obustave rada koji su predati poslodavcu i objavljeni na info tablama.
Članak 5. Zakona o štrajku propisao je šta sadrži Sporazum o poslovima koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka. No medutim isti Sporazum Sindikati nisu objavili na propisan zakonom način pa samim tim nije ni zaključen, čime je postupljeno suprotno odredbama članka 5. Zakona o štrajku. Sporni štrajk nije najavljen u zakonom propisanom obliku. Nije ispoštovana ni odredba članka 6. Zakona o štrajku i prije štrajka jer nije proveden postupak mirenja putem Mirovnog vijeća ili arbitraže. Mirovno vijeće nije formirano. Članak 6. Zakona o štrajku propisao je da štrajk ne može započeti prije okončanja postupka mirenja predviđenog u Zakonu o radu F BiH, odnosno prije provođenja drugog načina mirnog rješavanja spora o kojem su se strane sporazumjele. Imajući u vidu odredbu članka 156. Zakona o radu F BiH koji propisuje obavezu provođenja postupka mirenja kao i odredbu članka 6. stavak 1 . Zakona o štrajku F BiH prema kojem štrajk ne može započeti prije okončanja postupka mirenja, bez sumnje je da su donesene odluke o najavi štrajka tuženih počev od 03.09.2024. godine i 04.09.2024. godine nezakonite. Mirovno vijeće nije formirano kao ni arbitraža. Članak 5. i 6. Zakona o štrajku F BiH su zakonske odredbe imperativne prirode te budući da iste nisu ispoštovane štrajk je nesporno nezakonit.
Kako je neupitno da se radi o namjeri provođenja klasičnog štrajka tužitelj ukazuje na povrede odredaba lex specialis propisa a to je članak 5. i članak 6. Zakona o štrajku. Sve prednje navedeno najavljeni štrajk od strane tuženih čini nezakonitim jer nije u skladu sa Zakonom o štrajku F BiH. Nesporno je da je tužitelj učinio vjerojatnim, osnovanim i dokazao da organizacija štrajka najavljena za dan 03.09. i 04.09.2024. godine nije u skladu sa Zakonom o štrajku F BiH, Zakonom o radu F BiH. Štrajk kao strogo formalan institut da bi bio zakonit i legalan treba da ispunjava uvjete u cilju da bi se poslodavac (ovdje tužitelj) spriječio da zaštitu svojih prava shodno odredbi članka 10. Zakona o štrajku ostvari podnošenjem zahtjeva nadležnom sudu radi zabrane organiziranja i provođenja štrajka suprotno odredbama Zakona o štrajku.
U formalno-pravnom pogledu tuženi su prekršili procedure donošenja odluke o pokretanju štrajka na način da su donijeli odluku u vrijeme dok su trajali razgovori sa tužiteljom. Održane su sjednice između Vlade HNŽ-a i tuženih sindikata uposlenih u osnovnim i srednjim školama u HNŽ-a. S druge strane točno je da je tužitelj u fazi razgovora sa tuženima i da su upućeni prijedlozi od strane tužitelja tuženom vezano za njihove zahtjeve a koji nisu prihvaćeni.
Nadalje Obavijest upućena nadležnom Ministarstvu unutrašnjih poslova o najavi štrajka ne sadrži sve zakonom propisane elemente tj. adrese i sjedišta ustanova gdje je najavljen štrajk gdje bi eventualno u slučaju potrebe mogli reagovati. Na protokol tužitelja zaprimljeni su dopisi tuženih kojim se obavještava tužitelj da obustava rada u svim školama počinje dana 03.09.2024. i 04.09.2024. godine sa početkom u 07:30 sati, a sve u skladu sa Zakonom o štrajku. Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNŽ-a je dana 23.08.2024. godine zaprimilo Odluku o organizaciji i stupanju u štrajk radnika u ustanovama osnovnog obrazovanja i odgoja na području Hercegovačko-neretvanske županije broj: 39/24 od 23. 8. 2024. godine, Odluku o stupanju u opći štrajk od 15. 5. 2024. godine (broj prijemnog pečata 01-I -451 182/24). Nisu dostavljeni dokazi da su odluke tuženih o najavljenom štrajku u skladu sa statutima i drugim aktima tuženih pa se dovodi u pitanje legitimnost samih odluka tuženih a prema Zakonu o udruženjima u F BiH. Rješenja o reprezentativnosti Sindikata nisu dostavljena uz najavu o štrajku. Sindikati su postupili protivno Pravilima Sindikata samostalnih sindikata BiH a što štrajk čini nezakonitim. Štrajk se može organizirati samo u skladu sa Zakonom o štrajku.
Osim što najavljeni štrajk ne ispunjava formalne uslove nezakonitost u postupku organizacije štrajka od strane sindikata po Zakonu o štrajku F BiH jeste i povreda prava na obrazovanje kao i vremensko trajanje najavljenog štrajka. Prema Ustavu BiH, Ustavu F BiH i Ustavu HNŽ-a nadležnost obrazovanja je povjerena Ministarstvu za odgoj i obrazovanje Hercegovačko-neretvanske županije. Prema tome, ovo Ministarstvo je nadležno i odgovorno da osigura zagarantirana prava djeci na obrazovanje kao i da obezbijedi optimalne uvjete za realizaciju odgojno obrazovnog rada u školama. Konvencija o pravima djeteta iz 1989. godine je opsežan instrumentarij različitih prava a u kojima je prema hijerarhiji svakako pravo na obrazovanje, a koje je neophodno da bi se dijete psihofizički razvilo u cjelovitu osobu. Zaštita prava djeteta na obrazovanje, kao jedna od najvećih vrednota, jasno i nedvosmisleno proizilazi iz odredbe čl. 28. st. I . alineja (d) i (e) Konvencije o pravima djeteta kojom su se države članice uz njeno priznanje istovremeno obavezale da će, s ciljem njenog ostvarenja postupno i na osnovu jednakih mogućnosti, učiniti dostupnim svoj djeci obrazovne i stručno-obrazovne informacije i savjetovanja, te poduzeti mjere da se podrži redovito pohađanje škola i smanjenje stopa prekida školovanja. Tužitelj se poziva i na članak 17. Evropske konvencije o osnovnim ljudskim pravima i slobodama a kojim je predlagatelju kao državnoj instituciji ustanovljeno pravo i obaveza spriječiti ne samo zloupotrebu prava, već omogućiti korištenje prava djeteta koja prijete da se ugroze načinom na koji protivnici mjere koriste pravo na štrajk. Članak 17. Konvencije glasi: „Ništa u ovoj Konvenciji ne može se tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili lica da se upuste u neku djelatnost ili izvrše neki čin koji je usmjeren na poništavanje bilo kog od navedenih prava i sloboda ili na njihovo ograničavanje u većoj mjeri od one koja je predviđena Konvencijom” Najava štrajka nije formalno prekinuta. Odluka o prekidu odnosno završetku štrajka od strane sindikata tuženih nije donesena već naprotiv oni ustrajavaju dostavljanjem akata za spis predmeta uz podnesak punomoćnika koji glasi "odgovor na mjeru osiguranja” . Budući da tuženi nisu odustali od Odluka o Najavi Generalnog štrajka Unije Neovisnih sindikata sindikata Srednjih škola HNŽ od 15.05.2024. godine( broj prijemnog pečata Vlade HNŽ-a 01-1451 182/24), Akta Saveza Samostalnih sindikata BiH Sindikat srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH, Županijski odbor SSVOONK-a BiH Hercegovačko-neretvanska županija broj:07-Ol-55/24 od 22. 5. 2024. godine pod nazivom Najava štrajka, Akta Sindikata učitelja u HNŽ/K broj Ur: 23-08-1/24 od 23.08.2024. godine pod nazivom Najava generalnog štrajka, Akta Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja Federacije Bosne i Hercegovine Županijski odbor Hercegovačko neretvanske županije a Mostar broj: 40/24 od 23. 8. 2024.godine predmet Najava štrajka sa odlukom o organizaciji i stupanju u štrajk radnika u ustanovama osnovnog obrazovanja i odgoja na području Hercegovačko-neretvanske županije broj 39/24 od 23.08.2024. godine nesporno je to da bi se obustavom realizacije odgojno obrazovnog rada narušio najbolji interes djece tj. njihovo osnovno pravo na redovno obrazovanje, također na ovaj način narušen je sistem funkcioniranja za čuvanje djece koji imaju potrebu a time sindikati direktno utiču na svoj proces rada roditelja učenika čime i za njih nastaju nesagledive štetne poslovno-financijske posljedice. Nesporno je to da bi se obustavom realizacije odgojno obrazovnog rada narušio najbolji interes djece tj. njihovo osnovno pravo na redovno obrazovanje. Štetne posljedice bi bile nepopravljive i nesagledive za evidentno 20.000 učenika jer bi im bilo onemogućeno da se redovno školuju, roditelji bi morali biti uključeni u organizaciju zbrinjavanja i čuvanja djece za vrijeme štrajka zbog čega svoje poslovne aktivnosti stavljaju u drugi plan. Tužitelj također ističe da u obrazovnom sistemu postoje i djeca uključena u inkluzivno obrazovanje u osnovnim i srednjim školama a koji imaju asistente u nastavi i kojima je u školama osiguran poseban tretman. Nažalost i ta djeca bi bila kolateralna Žrtva u ovom slučaju provođenja nezakonitog štrajka od strane tuženih, te bi se roditelji morali dodatno organizirati. Prema Ustavu BiH, Ustavu F BiH i Ustavu HNŽ-a nadležnost obrazovanja je povjerena Ministarstvu za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Hercegovačko-neretvanske županije. Prema tome, ovo Ministarstvo je nadležno i odgovorno da osigura zagarantirana prava djeci na obrazovanje kao i da obezbijedi optimalne uslove za realizaciju odgojno obrazovnog rada u školama. Ustavne nadležnosti su prenesene na Ministarstvo obrazovanja a štetne posljedice direktno trpi Kanton i budžet kantona HNŽ-a koji financira rad škola i nastavnog osoblja. Konvencija o pravima djeteta iz 1989. godine (BiH preuzela sukcesijom 1993.godine) je opsežan instrumentarij različitih prava a u kojima je prema hijerarhiji svakako pravo na obrazovanje a koje je neophodno da bi se dijete psihofizički razvilo u cjelovitu osobu. Provođenje štrajka značilo bi povredu članka 28. Konvencije o pravima djeteta kojom je djeci zajamčeno kao temeljno pravo „pravo na obrazovanje” i po kojoj svaka država ima pravo upotrijebiti sredstva koja stoje na putu na putu ostvarenja ovog temeljnog prava djeteta, ta sredstava koja se daju državi a to su svakako sudske mjere i zaštita pred nadležnim sudom.
U smislu primjene čl. 2 Protokola l. uz Konvenciju o ljudskim pravima i slobodama niko ne može biti lišen prava na obrazovanje. Građani imaju pravo da pod jednakim uvijetima utvrđenim zakonom stiču znanja za stručnu spremu na svim stepenima obrazovanja, u svim vrstama škola i drugim ustanovama, koje pravo im je priznato i čl. 78. st. 2 Ustava BiH čije ostvarenje je prema odredbi 111/4 alineja b) Ustava F BiH u isključivoj nadležnosti županije pa je predlagatelj aktivno legitimiran za pokretanje ovog postupka. U tom pravcu je još Europski sud za ljudska prva u Belgijskom lingvističkom slučaju (Presuda od 23. jula 1968. godine, serija a broj 6) utvrdio obavezu država potpisnica Europske konvencije da jamče pravo na pristup obrazovnim ustanovama. Istaknuti zahtjevi tuženih su neosnovani a to su povećanje plaće, isplata po presudama, isplata otpremnina... na što je dat odgovor tužitelja u prijedlogu za određivanje privremene mjere, topli obrok je usuglašen (odluka u prilogu) Vlada HNŽ-a je u razgovorima ponudila maksimum trenutno mogućih i dostupnih prava u svim održanim razgovorima a što je dokumentovano priloženim dokazima zapisnicima sa sastanaka Vlade HNŽ-a i predstavnika Sindikata tuženih, priloženih očitovanja Ministarstva financija HNŽ-a i Ministarstva obrazovanja, HNŽ-a, Vlade HNŽ-a, priloženih proračuna resornog ministarstva financija koliko bi bio opterećen budžet HNŽ-a sa zahtjevima tuženih za povećanjem plaće što bi dovelo u pitanje izvršavanje svih obaveza kantona prema korisnicima budžeta.
Ponuđena prava prema zahtjevima tuženih Sindikati su to sve odbili. Da je vlada imala dobru namjeru iznaći rješenje na najbolji način svjedoče razgovori i zapisnici sa održanih razgovora sa tuženima koji nisu prihvatili ponude Vlade HNŽ-a u cilju rješavanja zahtjeva tuženih.
Evidentno je da tuženi nisu ispoštovali ni odredbe Pravila o štrajku Sindikata Srednjeg i Visokog obrazovanja, nauke i kulture BiH broj:05-2-1 13-32/15 od 21.03.2015.godine kao ni ćlanak 128.Zakona o radu F BiH pa su odluke tuženih nezakonite. S obzirom da je prije organiziranja štrajka potrebno ispuniti formalne uvijete propisane Zakonom o štrajku F BiH, a isti uvijeti se moraju kumulativno ispuniti, počevši od obaveze na pravilan i zakonom propisan način o istom obavijestiti Ministarstvo unutrašnjih poslova HNŽ-a, pitanje prethodnog okončanja postupka mirenja koji je predviđen zakonom o radu, te postizanja sporazuma između strana u kolektivnom radnom sporu kojim se utvrđuju poslovi koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka, obavještavanje o štrajku te nalazeći da navedeni formalni uvijeti nisu ispunjeni u konkretnom slučaju niti dokazani, to jasno proizlazi da najava planiranog štrajka nije zakonita jer nije najavljen, organiziran i voden u skladu sa člankom 4-7 Zakona o štrajku F BiH.
Zbog svega navedenog i nesporne činjenice da tuženi odbijaju prijedloge tužitelja u cilju prevazilaženja problema tužitelj smatra da činjenice i pravni stavovi izneseni u ovoj tužbi
nedvojbeno potvrđuju da je organiziranje i namjera provođenja štrajka od strane tuženih, potpuno nezakonito, i da bi moglo dovesti u pitanje ostvarivanje odgojno- obrazovnog rada u školama, ustanovama visokog obrazovanja kao djelatnostima od posebnog društvenog interesa zbog čega u skladu sa odredbama Zakona o štrajku F BiH, Zakona o radu F BiH zahtjeva da Sud, nakon ocjene svih činjeničnih i pravnih navoda i nakon provedenog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
U odgovoru na tužbu tuženi je naveo da svi tuženi zahtijevaju povećanje plaće, isplatu jednokratne pomoći te isplatu shodno pravomoćnim presudama Jednokratna pomoć nije do sada bila predmetom pregovaranja sa sindikatima a niti je regulirana propisima u HNŽ. Visina plaće članova sindikata-tuženih je određena ne samo kolektivnim ugovorom već i odlukom koju donosi Vlada HNŽ, a isplata po pravomoćnim presudama se ne odnosi samo na one slučajeve gdje su povjerioci pristali na isplatu bez kamata (kako to smatra tužitelj), već i na isplate gdje povjerioci traže potpunu isplatu. Tuženi u predmetnom postupku provođenja štrajka traže isplatu 100% naknade plaće za vrijeme prva 42 dana bolovanja, a koje pravo je dato drugim korisnicima budžeta državnim službenicima i namještenicima, te pravo na izjednačavanje sa zaposlenicima MUP-a HNŽ također korisnicima budžeta u pogledu visine otpremnine prilikom odlaska u mirovinu. Kako je od zaključenja kolektivnih ugovora prošlo već tri godine a isti će prestati prije petogodišnjeg roka sasvim je opravdan zahtjev tuženih da im se pravo na sistematski pregled ispuni. Problem raspisivanja konkursa na radna mjesta je problem koji već duži period postoji na području HNŽ te se radi o problemu da se za radna mjesta za koja već dugi niz godina postoji godina za zaposlenjem radnika na neodređeno vrijeme uporno raspisuju konkursi za rad na određeno vrijeme.
Tako pojedini radnici već više godina na taj način obavljuju rad, a gdje je s obzirom na veličinu poslodavca i konstantnom potrebom za radnikom bila obaveza tužitelja da da suglasnost školama za prijem radnika na neodređeno vrijeme.
Okvirni sporazum i program o zbrinjavanju radnika je neophodan kako bi se na jasan način utvrdili kriteriji u situaciji gdje je djelimično ili potpuno prestala potreba za radnikom a koja obaveza proizilazi iz člana 52. Kolektivnog ugovora za djelatnost srednjeg obrazovanja. Napredovanje u struci i povećanje plaće za mentore i savjetnike nije regulirano kolektivnim ugovorima i predstavlja legitimni zahtjev sindikata za regulisanjem Prema tome zajedničko formalno pravno i materijalno pravno preispitivanje zakonitosti štrajkova je nemoguće pošto svaki od štrajkova predstavlja zasebnu cjelinu. Tuženi tvrde da bi se usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja praktično ukinulo pravo tuženog za organiziranjem štrajka. Da bi štrajk bio zakonit isti treba biti dopušten, te organiziran i proveden shodno propisima koji reguliraju ta pitanja. Vođenje štrajka u osnovnim i srednjim školama je dopušteno u Federaciji BiH te je isti samo ograničen poslovima koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka Tužitelj nije niti na koji način dokazao tužbeni zahtjev odnosno na osnovu čega su pobijani akti nezakoniti. Umjesto navedenog, tužitelj je kao razloge za nezakonitost navedenih akata naveo: ugroženost javnog interes koji se ogleda u nemogućnosti ostvarivanja garantovanog i nužnog obrazovanja učenika osnovnih i srednjih škola (i studenata), prava učenika koji pohađaju završne razrede osnovnih i srednjih škola, kao i upise u srednje škole i na fakultete, nadoknada nastave vikendom ili tokom praznika, polazak učenika u prve razrede osnovnih škola, te da je u općem interesu izricanje privremene mjere osiguranja-zabrane organiziranja štrajka u osnovnim i srednjim školama Hercegovačko-neretvanske županije u cilju zaštite prava djeteta, kao i nesmetanog odvijanja obrazovnog procesa. Tužitelj navodeći naprijed navedene razloge očito smatra da štrajk u osnovnim i srednjim školama uopće nije dozvoljen, a što nije točno. Tuženi su svjesni da je pravo na štrajk uvijek u sukobu sa drugim pravom, kako djece tako i roditelja. Međutim ovo pravo niti u čemu ne ugrožava obrazovni sistem. Naime, poslovima koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka to pravo je ograničeno i dovedeno u vezu sa pravom učenika i to posebno prvih i završnih razreda. Nadalje, tužitelj tvrdi da se štrajkom „narušavaju“ prava građana i građanki, a to je činjenica da roditelji čija djeca borave u produženom boravku u obrazovnim ustanovama tj. biti de uskraćeni jer su obrazovne ustanove u štrajku, produlienje školske godine u ljeto. Tuženi je također svjestan da ovaj štrajk kao i svaki drugi utiče i na druge osobe koje nisu direktno uključene u štrajk Međutim takva posljedica štrajka je česta pa tako štrajk u željeznicama utiče na prijevoz građana, štrajk namještenika i državnih službenika također utiče na ostvarivanje prava građana itd. Pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini je upravo kroz svoju regulativnu ograničio određenim kategorijama zaposlenika na štrajk (vojska) te je upravo kroz propise koji se poslovi ne mogu prekidati našao balans između prava na štrajk i prava drugih građana i društva. Shodno navedenom posljedice organiziranja ovog štrajka su identične posljedicama svakog štrajka u školama. Formalnopravni razlozi na koje se poziva tužitelj i za koje tvrdi da nisu ispunjeni (ne provođenje postupka mirenja, ne objavljivanje poslova koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka, ne obavještavanje MUP-a o mjestu održavanja štrajka, ne dostavljanje rješenja o reprezentativnosti, ne dostavljanje potpisa zaposlenika i dr.) također su neosnovani. Naime, tuženi su prije započinjanja štrajka tražili imenovanje miritelja kako bi se započeo postupak mirenja, nakon čega su od Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi obavješteni da na području Hercegovačko-neretvanske županije ne postoji lista miritelja. Nakon toga tuženi su zatražili da se sa Federalne liste miritelja imenuje miritelj, da bi Vlada HNŽ svojim dopisom od 02.07.2024. godine obavijestila tužene da ne postoje uvijeti „za pokretanja procedure za formiranje mirovnog vijeća“. Shodno navedenom očito je da je tužitelj taj koji je nastojao da ne ispunjavanjem svojih obaveza (formiranje liste miritelja, imenovanje miritelja sa Federalne liste) onemogući tužene na vođenje štrajka. Tuženi su u Kolektivnom ugovoru za djelatnost osnovnog odgoja i obrazovanja od 21.12.2021. godine odnosno 05.05.2023. godine i Kolektivnom ugovoru za djelatnost srednjeg obrazovanja od 09.09.2021. godine odnosno 06.06.2023. godine ugovorili poslove koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka, pa ne stoji tvrdnja da isti nisu objavljeni, pošto su isti još od zaključenja tih kolektivnih ugovora svima poznati. Tuženi su obavijestili MUP HNŽ o održavanju štrajka pa ne stoji tvrdnja da to nije učinjeno. Tuženi je taj koji je utvrdio reprezentativnost protivnicima predlagatelja pa je i ta činjenica bila poznata predlagatelju. Tuženi nisu u obavezi da predlagatelju „dokazuju" na koji način su proveli postupak donošenja odluke o štrajku. Postupak pregovaranja oko izmjene kolektivnog ugovora nije započeo već su samo stranke iz ovog postupka vodile razgovore kako da riješe situaciju u kojoj su se našli. Tuženi imaju potrebu da ukažu da su se države potpisnice Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima obavezale da osiguraju pravo na štrajk (članak 8. Pakta), a pravo radnika na štrajk Bosna i Hercegovina je preuzela i potpisivanjem Europske socijalne povelje (članak 6. Povelje). Pravo na štrajk predstavlja osnovno pravo radnika i njihovih organizacija ukoliko se koriste kao (zakonito) sredstvo zaštite njihovih ekonomskih i socijalnih interesa" (v. Komitet za słobodu udruživanja Međunarodne organizacije rada, Geneva, International Labour Office, Fifth (revised) edition, 2006. godine, str. 109.). Sindikat ima pravo pozvati na štrajk i provesti ga radi zaštite, kao i sa svrhom zaštite i ostvarivanja ekonomskih i socijalnih prava i interesa svojih članova (članak 2. stavsk 1. Zakona o štrajku FBiH i članak 156. stavak 1. Zakona o radu FBiH).
Organiziranje i učestvovanje u štrajku organiziranom u skladu sa Zakona o štrajku kolektivnim ugovorom i pravilima sindikata o štrajku, ne predstavlja povredu ugovora o radu (članak 3. Zakona o štrajku FBiH). Poslodavac može da podnese zahtjev nadležnom sudu radi zabrane organiziranja i provođenja štrajka suprotno odredbama Zakona o štrajku, kolektivnog ugovora i pravilima sindikata o štrajku. Kolektivni radni spor je spor nastao u vezi sa zaključivanjem, primjenom, izmjenom ili dopunom, odnosno otkazivanjem kolektivnog ugovora, donošenjem i primjenom pravilnika o radu ostvarivanjem prava na sindikalno organiziranje, osnivanjem vijeća zaposlenika i drugim kolektivnim pravima (član 2. tačka f Zakona o mirnom rješavanju radnih sporova FBiH). Prema tome više je nego očito da Sindikat odnosno tuženi ima legitimno pravo da organizira štrajk u cilju ostvarivanja prava svojih članova.
Tijekom postupka tuženi ostao kod od odgovora na tužbu, dok je tužitelj podneskom od 05.12.2024. godine, a sukladno promjenama vezanim za datum održavanja štrajka i odlukama tuženih povodom istog, precizirao i opredijelio svoj tužbeni zahtjev na način koji glasi:
Obavezuju se tuženi da tužitelju solidarno nadoknade troškove postupka u iznosu od 240,00 KM u roku od 15 dana od dana donošenja presude.
Sud je na glavnoj raspravi održanom dana 11.12.2024.godine i u nastavku iste dana 13.13.2024.godine, dozvolio preciziranje tužbenog zahtjeva, i nove dokaze priložene uz isti, a sukladno promjenama vezanim za datum održavanja štrajka i odlukama tuženih povodom istog. Stoga sud smatra da nije nastupilo preinačenje tužbenog zahtjeva, nego je isti usklađen s novonastalom situacijom, odnosno činjenicom da su tuženi nakon održavanja pripremnog ročišta donjeli nove odluke o datumu započinjanja štrajka, a koje se i preciziranim tužbenim zahtjevom i pobijaju.
U dokaznom postupku izvršen je uvid i čitanje u dokaze predložene od strane tužitelja i to: Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog odgoja i obrazovanja broj 05-02-02-2445/21 od 21.12.2021. godine objavljen u Službenim novinama HNŽ 12/21 i Kolektivni ugovor o Izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog odgoja i obrazovanja u HNŽ broj 02-34-949/23 od 05.05.2023. godine objavljen u „Službenim novinama HNŽ 6/23“, Kolektivni ugovor za djelatnost srednjeg obrazovanja broj 05-02-02-1315/21 od 09.09.2021. godine („Službene novine HNK“ broj 7/21), Kolektivni ugovor o Izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora 01-02-1170/23 od 06.06.2023. godine, Najava generalnog štrajka Unije neovisnih sindikata od 15.05.2024. godine, Akt Saveza Samostalnih sindikata BiH Sindikat srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH Županijski odbor HNŽ broj 40/24, Najava generalnog štrajka Sindikat učitelja u HNK/Ž broj 23-08-1/24 od 23.08.2024. godine, Akt Unije neovisnih sindikata i Sindikata srednjih škola od 25.08.2024. godine o poslovima koji se ne prekidaju za vrijeme trajanja štrajka, Akt Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja F BiH Županijskog odbora F BiH broj 44/24 od 23.08.2024. godine, Akt Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta broj 01-34-1892/24 od 26.08.2024. godine sa analizom plaća u osnovnim i srednjim školama na području HNŽ, Akt Ministarstva financija HNŽ broj 01-34-2635/24-1 od 02.09.2024. godine sa tabelarnim prikazom plaća i naknada za korisnike za period 2022-2024- godine sa Analizom, Odgovor Unije Sindikata na ponudu Vlade HNŽ zaprimljen dana 02.09.2024. godine elektronskim putem, Akt Samostalnih Sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja F BiH Županijskog odbora HNŽ naslovljen na Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta 52/24, Akt Saveza Samostalnih sindikata BiH Sindikat srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke, kulture i BiH broj 07-01-55/24 od 22.05.2024. godine, Odluka o utvrđivanju koeficijenata za plaće uposlenih u osnovnim i srednjim školama na području HNŽ objavljeno u „Službenim novinama HNŽ“ broj 7/23, Odluka o organizaciji i stupanju u štrajk radnika u ustanovama osnovnog obrazovanja i odgoja na području HNŽ broj 39/24 od 23.08.2024. godine, Akt Vlade HNŽ broj 01-1-34-1577-1/24 od 02.07.2024. godine, Akt Vlade HNŽ broj 01-1-34-1577-1/24 od 02.07.2024. godine (Prijedlog za mirno rješavanje kolektivnog radnog spora-Odgovor), Akt Vlade HNŽ broj 01-1-34-1578-1/24 od 02.07.2024. godine (Prijedlog za mirno rješavanje kolektivnog radnog spora-Odgovor), Suglasnosti za prijem uposlenika za osnovne i srednje škole (76), Akt Ministarstva obrazovanja broj 01-07-2015/24 od 06.09.2024. godine, Uvid u web portal Bljesak.info, https://bljesak.info/gospodarstvo/posao/sindikati-prosvjetara-hnz-a-nova-ponuda-zupanisjke-vlade-zaposlenima-uskolstvu/465121., Odluka Vlade HNŽ-a broj 01-1-02-1994/24 od 27.08.2024. godine, Pravila o štrajku Sindikata Srednjeg i visokog obrazovanja odgoja, nauke i kulture BiH od 21.03.2015. godine, Statut Unije Neovisnih sindikata objavljen na http://www.unijaneovisnih sindikata.com/images/statut_unije.pdf, Statut Sindikata Srednjeg i Visokog obrazovanja odgoja, nauke i kulture BiH objavljen na http://www.ssvoonkbih.ba/, Statut Sindikata učitelja u HNŽ, Zapisnici sa sastanaka Vlade HNŽ-a sa predstavnicima sindikata osnovnog i srednjeg obrazovanja u HNŽ-a (tuženi) održanih dana 03.09.2024. godine broj: 01-1-30-2136/24-1 i dana 30.08.2024. broj zapisnika: 01-1-30-2136/24, - 01-07-2015/24-4 od 19.09.2024. godine, kao i nove dokaze koji su predloženi podneskom od dana 05.12.2024. godine i dostavljeni na glavnoj raspravi dana 11.12.2024. godine, a odlukom suda prihvaćeni na nastavku glavne rasprave koja je održana dana 13.12.2024. godine: Obavijest o nastavku generalnog štrajka Sindikata učitelja HNŽ/K broj 21-11-1-24 od 21. 11. 2024. godine, Obavijest Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja broj 63/24 od 21. 11. 2024. godine, Obavještenje Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja broj 07-01-85/24 od 21. 11. 2024. godine, Obavijest Sindikata srednjih škola HNŽ/K (prijemni pečat broj 01-34-1892/24) od 21. 11. 2024. godine, Prijava Sindikata srednjih škola HNK upućena PU Mostar od 21. 11. 2024. godine, Odluka o kalendaru rada srednjih škola za 2024. godinu broj 02-34-1448/24-1 od 4. 7. 2024. godine i Izmjena ove Odluke broj 02-34-1448/24-3 od 6. 9. 2024. godine, Odluka o kalendaru rada osnovnih škola broj 02-34-1448/24 od 4. 7. 2024. godine i Izmjene ove Odluke 02-34-1448/24-2 od 6. 9. 2024. godine, Odluka Vlade HNK broj 01-1-02-1993/24 od 27. 8. 2024. godine
U dokaznom postupku izvršen je uvid i čitanje u dokaze predložene od strane tuženih i to:: Najava generalnog štrajka Sindikata srednjih škola HNŽ od 15.5.2024 godine upućen Vladi HNK, Ministarstvi prosvjete, znanosti, kulture i sporta HNŽ, Ministarstvu zdravstva rada i socijalne skrbi HNŽ, Ministarstva unutrašnjih poslova HNŽ i Ravnmateljima osnovnih škola u HNŽ, sa prijemnim pečatom Ministarstva zdravstva rada i socijalne skrbi HNK od 15.5.2024.godine, Ministarstva obrazovanja HNK 15.5.2024. godine Ministarstva unutrašnjih poslova od 15.5.2024. godine, Najava generalnog štrajka Sindikata učitelja u HNŽ/K broj 16-05/24 od 16.5.2024. godine upućen Vladi HNK, Ministarstvi prosvjete, znanosti, kulture i sprta HNŽ, Ministarstvu zdravstva rada i socijalne skrbi HNŽ, Ministarstva unutrašnjih poslova HNŽ i Ravnmateljima osnovnih škola u HNŽ, Najava generalnog štrajka Saveza samostalnih sindikata BiH, Sindikat Srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH, Kantonalni odbor HNK od 21.05.2024. i 22.05.2024. godine, upučen Vladi HNK, Ministarstvi prosvjete, znanosti, kulture i sprta HNŽ, Ministarstvu zdravstva rada i socijalne skrbi HNŽ, Ministarstva unutrašnjih poslova HNŽ i direktorima osnovnih škola u HNŽ, Prijedlog za mirno rješavanje spora Sindikata srednjih škola HNŽ od 25.6.2024. sa prijedlogom miritelja Prijedlog za mirno rješavanje spora Saveza samostalnih sindikata BiH, Sindikat Srednjeg i visokog obrazovanja od 19.6.2024. sa prijedlogom miritelja, Prijedlog za mirno rješavanje spora od 23.8.2024. sa prijedlogom miritelja Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH Kantonalni odbor Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH broj 41/24 od 23.8.2024. godine, Najava generalnog štrajka Sindikata učitelja u HNŽ/K broj 23-08-1/24 od 23.8.2024. godine upučen Vladi HNK, Ministarstvi prosvjete, znanosti, kulture i sprta HNŽ, Ministarstvu zdravstva rada i socijalne skrbi HNŽ, Ministarstva unutrašnjih poslova HNŽ i Ravnateljima osnovnih škola u HNŽ, sa prijemnim pečatom (šest najava), Najava generalnog štrajka Saveza samostalnih sindikata BiH, Sindikat Srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH, Kantonalni odbor HNK broj 40/24 od 23.08.2024. godine, upučen Vladi HNK, Ministarstvi prosvjete, znanosti, kulture i sprta HNŽ, Ministarstvu zdravstva rada i socijalne skrbi HNŽ, Ministarstva unutrašnjih poslova HNŽ i direktorima osnovnih škola u HNŽ, Najava štrtajka Samostalnog sindikatu osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH Kantonalni odbor Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH broj od 23.8.2024. godine, Odluka o organizovanju i stupanju u štrajk Samostalnog sindikatu osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH Kantonalni odbor Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH broj 39/24 od 23.8.2024. godine, Dopis-poslovi koji se ne prekidaju za vrijeme štrajka Sindikata srednjih škola HNŽ od 25.8.2024. godine- upučen svim srednjim školama u HNK čiji su radnici organizovani u ovaj sindika-e mail korespodencija sa školama od 25.8.2024. godine, Dopis Ministarstva zdtravstva rada i socijalne zaštite HNK od 03.09.2024. godine upućen Samostalnom sindikatu osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH Kantonalni odbor Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH o nemogučnosti formiranja mirovnog vijeća, Dopis Ministarstva zdravstva rada i socijalne zaštite HNK broj 03-30-1024/24 od 25.04.2024. godine upućen Samostalnom sindikatu osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH Kantonalni odbor Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH o ne postojanju liste miritelja – dva dopisa, E – mail Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH Kantonalni odbor Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH, Pravila o štrajku Sindikat Srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH, od 21.3.2015. godine, te saslušanjem svjedoka A.V., ministara u Vladi Županije HNŽ.
Tuženi su tijekom postupka odustao od saslušanja parničnih stranaka što je sud na zapisnik i konstatirao.
Uvidom u cijeli spis i dokumentaciju spisa, pa je iz navoda tužbe i odgovora na tužbu, te ocjenom svakog pojedinačnog dokaza i u njihovoj međusobnoj vezi na osnovu članka. 8. Zakona o parničnom postupku („Službene novine F BiH“, broj: 53/03, 73/05, 19/06, 98/15), odlučeno kao u izreci ove odluke iz sljedećih razloga:
Štrajk po definiciji predstavlja udruženi kolektivni prekid rada od strane radnika u cilju prinude poslodavca da prihvati zahtjeve radnika koji su predmet kolektivnog spora. Radi se o legalnom sredstvu, kao integralnom dijelu radničke strategije u ostvarivanju svojih ciljeva, koji konkretnom slučaju prema izjavama tuženih nisu usmjereni na izmjene kolektivnog ugovora, već istim tuženi u najavi štrajka zahtijevaju povećanje plaće 30% i da se ista prati stopu inflacije, neusklađenost isplate toplog obroka te isplatu shodno pravomoćnim presudama, isplata jednokratne pomoći, traže isplatu 100% naknade plaće za vrijeme prva 42 dana bolovanja, a koje pravo kako tvrde je osigurano drugim korisnicima budžeta državnim službenicima i namještenicima, te pravo na izjednačavanje sa zaposlenicima MUP-a HNŽ također korisnicima budžeta u pogledu visine otpremnine prilikom odlaska u penziju, napredovanje u struci, sistematski pregled, rješavanje problem raspisivanja natječaja za radna mjesta na koja već dugi niz godina postoji potreba za zaposlenjem radnika na neodređeno vrijeme ali se uporno raspisuju natječaji za rad na određeno vrijeme.
U odnosu na istaknuti prigovor aktivne i pasivne legitimacije od strane tuženih, Sud je u cijelosti odbio kao neosnovan jer iz uvida u Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog odgoja i obrazovanja broj 05-02-02-2445/21 od 21.12.2021. godine objavljen u Službenim novinama HNŽ 12/21 i Kolektivni ugovor o Izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog odgoja i obrazovanja u HNŽ broj 02-34-949/23 od 05.05.2023. godine objavljen u „Službenim novinama HNŽ 6/23“, Kolektivni ugovor za djelatnost srednjeg obrazovanja broj 05-02-02-1315/21 od 09.09.2021. godine („Službene novine HNK“ broj 7/21), Kolektivni ugovor o Izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora 01-02-1170/23 od 06.06.2023. godine, vidljivo je da su tuženi predstavnici sindikata s jedne strane i tužitelj Vlada druge strane zaključuju ove ugovore, a koji ugovori su uredno ovjereni od tužitelja i potpisan od ovlaštene osobe, te je također potpisan od tužitelja i isti su objavljeni u Službenim novinama.
Dakle, nesporno je da kolektivni ugovor u smislu članka 138. st. 2. ZOR zaključuje Vlada HNŽ i reprezentativan sindikat, iz čega i proizlazi ovlaštenje tužitelja da u ovom postupku traži sudsku zaštitu. Stoga sud nije našao osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja i pasivne na strani tuženih.
Nadalje, tužitelj ističe prigovor reprezentativnosti tuženih. Naime, člankom 132. Zakona o radu propisano je da Sindikat i poslodavci, odnosno njihova udruženja mogu podnijeti zahtjev za preispitivanje utvrđene reprezentativnosti, ukoliko smatraju da su promijenjene činjenice na osnovu kojih je utvrđena reprezentativnost po isteku roka od jedne godine od dostave rješenja o utvrđivanju reprezentativnosti, a takav zahtjev u spisu ne postoji.
Također, odredbama članka 138., stavak i 2., Zakona o radu propisano je da Opći kolektivni ugovor zaključuju Vlada Federacije reprezentativno udruženje poslodavaca i reprezentativni sindikat osnovani na teritoriji Federacije, Granski kolektivni ugovor zaključuju reprezentativno udruženje poslodavaca i reprezentativni sindikat jednog ili više područja djelatnosti osnovani na teritoriji Federacije odnosno području jedne ili više županija.
Stoga uvidom u Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog odgoja i obrazovanja broj 05-02-02-2445/21 od 21.12.2021. godine objavljen u Službenim novinama HNŽ 12/21 i Kolektivni ugovor o Izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog odgoja i obrazovanja u HNŽ broj 02-34-949/23 od 05.05.2023. godine objavljen u „Službenim novinama HNŽ 6/23“, Kolektivni ugovor za djelatnost srednjeg obrazovanja broj 05-02-02-1315/21 od 09.09.2021. godine („Službene novine HNK“ broj 7/21), Kolektivni ugovor o Izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora 01-02-1170/23 od 06.06.2023. godine, prigovor reprezentativnosti tuženih je valjalo odbiti kao neosnovan.
U odnosu na prigovor tužitelja da se radi o novom štrajku zakazanom za dan 26.11.2024.godine, Sud je uvidom u predmet i dokumentaciju u istom utvrdio sljedeće. Naime, tuženi su prvobitno najavili održavanje štrajka za dan 03.09.2024.godine, ali su zbog odluke Vlade o odgodi početka školeske godine ponovno isti najavili za dana 09.09.2024.godine nakon čeka je Sud Rješenjem br. 58 0 P 284917 24 Mo od 05.09.2024. godine, odredio privremenu mjeru osiguranja kojom se zabranjuje protivnicima predlagatelja organiziranje i provođenje štrajka započetog 03.09.2024.godine, kao i najavljenog od 04.09.2024.godine, da bi nakon toga donjeo rješenje broj: 58 0 P 284917 24 Mo 2 od 23.09.2024. godine, kojim je usvojio predloženu mjeru osiguranja koja je Odlukom Županijskog suda broj 58 0 P 284917 24 Mož od 31.10.2024. godine 58 0 P 284917 24 Mož od 31.10.2024. godine, ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak. Iako Zakon o štrajku ne poznaje termine prekida i nastavka štrajka, vidljivo je u biti da isti nikada nije bio ni prekinut, nego je navedenim mjerama suda zabranjen do drugačije odluke suda.
Stoga s obzirom na navedeno stav je ovoga Suda da se ne radi o novom štrajku, nego istom koji je gore navedenim odlukama Vlade o odgodi početka školske godine i Suda nepravomoćno zabranjen do donošenja drugačije odluke.
Saslušan je svjedok, A.V., ministar u Vladi Županije HNŽ, točnije Ministar obrazovanja, kulture i sporta, koji je izjavio da je u ministarstvo došao polovinom studenog prošle godine i prvi gosti su bili sindikati. Ističe da ih pozvao na kavu da se upoznaju i da atmosfera nije bila baš najugodnija. Nadalje navodi izjave sindikata kako je prethodna vlada ostavila njima milijune novca i da na osnovu toga njima treba povećanje. Ističe da kao novi ministar u Vladi nije baš najbolje vladao materijom i da je tada po njegovom saznanju tvrdio da imaju kolektivni ugovor i da je primjetio da imaju da drugih problema u smislu smanjenja broja djece u školama što bi moglo da izazove problem, ali da je bio raspoložen i otvoren za razgovore. Navodi da su Sindikati usmeno istakli zahtjeve za povećanje plaće, da je bilo je najava prijedloga za sastanak u smislu povećanja plaće. Naveo je da su u zahtjevima tražili mogućnost napredovanja što se radi kroz Pravilnik o napredovanju. Tražili su ljekarske preglede, mogućnost napredovanja i povećanje plaće. Ističe da je tada je rekao da će se Pravilnik donijeti a što se tiče povećanja razmotrit će se, razgovarat će sa članovima Vlade kao i ministrom financija. Pravilnik o napredovanju za osnovne škole je usvojen za srednje nije, jer se čeka suglasnost. Naveo je da je nažalost negdje početkom prosinca prošle godine iz službe javljeno, tj. 15.12.2023. godine da su došli zahtjevi iz škola za raspisivanje konkursa, naveo je da je nazvao svog suradnika da vidi o čemu se radi i tu je bilo zahtjeva koji su išli u pravcu toga, 5 sati na neodređeno vrijeme, to je pozamašan broj zahtjeva iz svih škola, morao je brzo djelovati i nije htio prelamati te godine, naveo je da je te godine morao ići na određeno vrijeme, da će tu godinu dat svima na određeno vrijeme, jer se bojao tehnološkog viška a da će u sljedećoj godinu do svibnja vidjeti gdje treba dozvolit na neodređeno vrijeme. Ističe da su analizirali situaciju i vidjeli da ima opravdanih i neopravdanih zahtjeva i u razgovoru sa premijerkom dogovorili su da idu na sljedeći način da od sljedeće godine na neodređeno ide 100 nastavnika u osnovnim, 100 u srednjim i misli da su taj broj zaokružili.
Naveo je da se raspisivanje konkursa ide po prioritetima škole, i ako škole traže 10 na konkursu da oni ne mogu primit svih 10, mogu 5 i da će to sve raspodijelit. Ističe da da nije upoznat o jednakosti budžetskih korisnika u isplati naknade plaće za vrijeme bolovanja. Svjedok je izjavio da štrajk još traje i da su razlozi za to zahtjevi radnika za povećanje plaće. Međutim HNŽ poštuje trenutni kolektivni ugovor koji je na snazi, i naveo je da tuženi nisu podnije formalni pismeni zahtjev za izmjenu kolektivnog ugovora.
Navodi da je priča o formiranju mirovnog vijeća išla je prije štrajka, naveo je da misli da su se sindikati obratili ministarstvu zdravstva da se formira vijeće. Da se formira po kolektivnom sporu.
Ističe da se kolektivni spor može napravit u slučaju kad jedna strana zatraži izmjenu kolektivnog ugovora, pošto nitko od strana nije zatražio izmjene i dopune nisu stvoreni uvjeti za formiranje mirovnog vijeća. Po njegovu mišljenju se može formirati ako se podnese zahtjev, a pošto nisu imali papir od strane sindikata nisu mogli pregovarati nego samo po pozivu. Navodi da Ministarstvo obrazovanja i Vlada HNŽ jedva čekaju da prestane štrajk i da se nađe rješenje kao i da se djeca vrate u škole. Izjavio je da po njegovom mišljenju ovo nije normalna situacija i da je sam imao plaću 1700-1800 KM ali da studente nikad istjerao iz učionice. Govorio je kolegama da se vrate u razred i da će svaki dan razgovarati o problemu. Naveo je da nikad ništa nije dobro nadoknađivati, nadoknadit se mora koliko se može a da li će djeca osjetit i da li će nastavnici osjetit mišljenja je da hoće. Nije redovna procedura, može se ući u ljetni raspust, to sve pogađa.
Ističe da ugovori na neodređeno dolaze od zahtjeva škole, za raspisivanje natječaja, na čiji zahtjev u Ministarstvo obrazovanja se odobravaju ugovori na neodređeno vrijeme, i da to dolazi na zahtjev škole, za raspisivanje natječaja, nakon uvida u situaciji odobravaju djelomično ili ne odobravaju.
Navodi da Vlada donosi osnovi koeficijent za reguliranje plaće u osnovnim i srednjim školama koji je dogovoren sa sindikatima, a odluku o koeficijentima su potpisali predsjednik Vlade, kao i Vlada u dogovoru sa sindikatima.
Sud je iskaz svjedoka predloženog od strane tuženih, koji je tijekom postupka ispitivan u pogledu okolnost iz tužbe i odgovora na tužbu, koji je na sva pitanja dao razumno i logično obrazloženja u potpunosti prihvatio i cijenio kao iskren i nije u suprotnosti sa materijalnim dokazima izvedenim tijekom postupka.
Tijekom postupka utvrđeno je da su prvobitno tuženi donjeli odluke kojima najavljuju štrajk i to Odluka o Najavi Generalnog štrajka Unije Neovisnih sindikata Srednjih škola HNŽ od 15.05.2024. godine ( broj prijemnog pečata Vlade HNŽ-a 01-I -451 1 82/24), Akt Saveza Samostalnih sindikata BiH Sindikat srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH, Županijski odbor SSVOONK-a BiH Hercegovačko-neretvanske županije broj: 07-01-55/24 od 22. 5. 2024. godine pod nazivom Najava štrajka, Akt Sindikata učitelja u HNŽ/K broj Ur: 23-08-1/24 od 23.08.2024. godine pod nazivom Najava generalnog štrajka, Akt Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja Federacije Bosne i Hercegovine Županijski odbor Hercegovačko neretvanske županije Mostar broj: 40/24 od 23.08. 2024.godine pod nazivom Najava štrajka sa odlukom o organizaciji i stupanju u štrajk radnika u ustanovama osnovnog obrazovanja i odgoja na području Hercegovačko-neretvanske županije broj 39/24 od 23. 8. 2024. godine.
Odredbama članka 4. Zakona o štrajku propisano je da se štrajk najavljuje poslodavcu u pismenoj formi, najkasnije deset dana prije početka štrajka. U pismenoj najavi iz stavka 1. ovog članka navode se razlozi za štrajk, mjesto, dan i vrijeme početka štrajka. Istovremeno, organizator štrajka je dužan da o vremenu i mjestu održavanja štrajka obavijesti nadležno ministarstvo unutrašnjih poslova.
Uvidom u Odluku o Najavi Generalnog štrajka Unije Neovisnih sindikata Srednjih škola HNŽ od 15.05.2024. godine ( broj prijemnog pečata Vlade HNŽ-a 01-I -451 1 82/24), Akt Saveza Samostalnih sindikata BiH Sindikat srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH, Županijski odbor SSVOONK-a BiH Hercegovačko-neretvanske županije broj: 07-01-55/24 od 22. 5. 2024. godine pod nazivom Najava štrajka, Akt Sindikata učitelja u HNŽ/K broj Ur: 23-08-1/24 od 23.08.2024. godine pod nazivom Najava generalnog štrajka, Akt Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja Federacije Bosne i Hercegovine Županijski odbor Hercegovačko neretvanske županije Mostar broj: 40/24 od 23.08. 2024.godine pod nazivom Najava štrajka sa odlukom o organizaciji i stupanju u štrajk radnika u ustanovama osnovnog obrazovanja i odgoja na području Hercegovačko-neretvanske županije broj 39/24 od 23. 8. 2024. godine, Sud je utvrdio da iste ispunjavaju uvijete propisane odredbama članka 4. Zakona o štrajku iako neki od navedenih akata nisu označeni kao Odluka nego Najava štrajka.
Uvidom u dokumentaciju iz spisa utvrđeno je da su tuženi donjeli odluke i to Najava generalnog štrajka Sindikata srednjih škola HNŽ od 15.05.2024 godine, koji je upućen Vladi HNŽ, Ministarstvu prosvjete, znanosti, kulture i sporta HNŽ, Ministarstvu zdravstva rada i socijalne skrbi HNŽ, Ministarstva unutrašnjih poslova HNŽ i Ravnateljima osnovnih škola u HNŽ, sa prijemnim pečatom Ministarstva zdravstva rada i socijalne skrbi HNŽ od 15.05.2024.godine, Ministarstva obrazovanja HNŽ 15.05.2024. godine Ministarstva unutrašnjih poslova od 15.05.2024. godine, Najava generalnog štrajka Sindikata učitelja u HNŽ/K broj 16-05/24 od 16.05.2024
godine upućen Vladi HNŽ, Ministarstvu prosvjete, znanosti, kulture i sporta HNŽ, Ministarstvu zdravstva rada i socijalne skrbi HNŽ, Ministarstva unutrašnjih poslova HNŽ i Ravnateljima osnovnih škola u HNŽ, Najava generalnog štrajka Saveza samostalnih sindikata BiH, Sindikat Srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH, Županijski odbor HNŽ od 21.05.2024. i 22.05.2024. godine, upućen Vladi HNŽ, Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i sporta HNŽ, Ministarstvu zdravstva rada i socijalne skrbi HNŽ, Ministarstva unutrašnjih poslova HNŽ i direktorima osnovnih škola u HNŽ,
Vidljivo je da su tuženi nakon donošenja odluka o najavi štrajka tužitelju dostavili Prijedlog za mirno rješavanje spora Sindikata srednjih škola HNŽ od 25.06.2024. sa prijedlogom miritelja i Prijedlog za mirno rješavanje spora Saveza samostalnih sindikata BiH, Sindikat Srednjeg i visokog obrazovanja od 19.06.2024. sa prijedlogom miritelja, Prijedlog za mirno rješavanje spora od 23.08.2024. sa prijedlogom miritelja Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja F BiH Županijski odbor Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja F BiH broj 41/24 od 23.08.2024. godine.
Također je utvrđeno da su tuženi su prije započinjanja štrajka tražili imenovanje miritelja kako bi se započeo postupak mirenja, nakon čega su od Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi obavješteni da na području Hercegovačko-neretvanske županije ne postoji lista miritelja.
Nakon toga tuženi su zatražili da se sa Federalne liste miritelja imenuje miritelj.
Izvršen je uvid i čitanje Dopisa Ministarstva zdravstva rada i socijalne zaštite HNŽ broj 03-30-1024/24 od 25.04.2024. godine koji je upućen Samostalnom sindikatu osnovnog obrazovanja i odgoja F BiH Županijski odbor Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja F BiH o ne postojanju liste miritelja — dva dopisa
Naime, tuženi su prije započinjanja štrajka tražili imenovanje miritelja kako bi se započeo postupak mirenja, nakon čega su od Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi obavješteni da na području Hercegovačko-neretvanske županije ne postoji lista miritelja. Nakon toga tuženi su zatražili da se sa Federalne liste miritelja imenuje miritelj, da bi Vlada HNŽ svojim dopisom od 02.07.2024. godine obavijestila tužene da ne postoje uvijeti „za pokretanja procedure za formiranje mirovnog vijeća“.
Tuženi prigovaraju da tužitelj zloupotrebljava svoje pravo u pogledu nemogućnosti formiranja mirovnog vijeća.
Stoga se postavlja pitanje da tuženi ukoliko su smatrali da tužitelj zloupotrebljava svoje pravo u pogledu nemogućnosti formiranja mirovnog vijeća trebali su sukladno odredbama članka 159. stavak 1., Zakona radu kojim je propisano da Nadzor nad primjenom propisa o radu odnosno Nadzor nad primjenom ovog zakona i na osnovu njega donesenih propisa, obavlja federalni, odnosno županijski inspektor rada, te su se shodno navedenom trebali obratiti Županijskoj ili Federalnoj inspekciji rada, što isti kako je utvrđeno tijekom postupka nisu učinili.
Naime odredbama članka 160. stavak 1., Zakona o radu FBiH propisano je da Federalni inspektor rada obavlja neposredni inspekcijski nadzor u privrednim društvima, poduzećima i ustanovama od interesa za Federaciju.
Odredbama članka 161. Zakona o radu FBiH propisano je da Županijski inspektor rada obavlja poslove neposrednog inspekcijskog nadzora iz člana 159. ovog zakona kod poslodavca, osim poslova nadzora za koje je ovim ili drugim zakonom utvrđeno da ih obavljaju federalni inspektori rada.
O dredbama članka 152. Zakona o radu propisano je da formiranje mirovnog vijeća za područje Županije, njegov sastav, način rada i druga pitanja koja se odnose na rad tog mirovnog vijeća, uređuju se propisom županije.
Sukladno odredbama članka 6. stavak 1. Zakona o štrajku propisano da štrajk ne može započeti prije okončanja postupka mirenja predviđenog u Zakonu o radu (“Službene novine Federacije BiH“, broj 43/99) odnosno prije provođenja drugog načina mirnog rješavanja spora o kojem su se strane sporazumjele.
Člankom 156. ZOR propisano je da Sindikat ima pravo pozvati na štrajk i provesti ga sa svrhom zaštite i ostvarivanja ekonomskih i socijalnih prava i interesa svojih članova. Štrajk se može organizirati samo u skladu sa ZOŠ, pravilima sindikata o štrajku i kolektivnom ugovoru, te ne može započeti prije okončanja postupka mirenja predviđenog ovim zakonom, odnosno prije provođenja drugog postupka mirnog rješenja spora o kojem su se strane sporazumjele.
Postupak mirenja je od velikog značenja za obe strane kolektivnog pregovaranja jer se s jedne strane sindikatu ograničava pravo da radnike pozove na zakonit štrajk prije okončanja postupka mirenja, a s druge strane poslodavcu se ostavlja mogućnost da zaštiti svoju djelatnost i otkloni štetu koja bi eventualno mogla nastati ukoliko bi došlo do prekida rada (štrajka). Dakle, ova odredba ima prvenstveno zaštitni karakter jer je štrajk najčešće poslednje sredstvo (ultima ratio) koje može ugroziti interes, ne samo stranaka u sporu već i trećih lica pa i općih interesa, o čemu bi svakako obe ugovorne strane morale voditi računa već prilikom davanja incijative za pregovaranje.
Mirovno vijeće formira se za područje Županije i nadležno je za kolektivne radne sporove koji proizlaze iz kolektivnih ugovora zaključenih na području Županije, stoga kako je utvrđeno da isto nije formirano, niti je prema dokumentaciji tuženih a i saslušanog svjedoka niti jedna od stranka zatražila izmjenu kolektivnog ugovora, te samim tim nisu bili ispunjeni uvjeti za formiranje mirovnog vijeća.
Prema odredbi članka 150. Zakona o radu F BiH postupak mirenja je propisan u skladu sa zakonom, a kako je utvrđeno Mirovno vijeće nije formirano u HNŽ-u.
Dakle iz gore navedenog vidljivo je da tuženi nisu iskoristili sve zakonom propisane mogućnosti koje kako je gore utvrđeno im stoje na raspolaganju, te kako je odredbom članka 6. stavak 1. Zakona o štrajku propisana je obveza provođenja postupka mirnog rješavanja sporova i izričito određeno da štrajk ne može započeti prije okončanja postupka mirenja, odnosno prije provođenja drugog načina mirnog rješavanja spora o kojem su se strane sporazumjele i članka 156. stavak 3. Zakona o radu FBiH kojim je propisano da štrajk ne može započeti prije okončanja postupka mirenja predviđenog ovim zakonom, odnosno prije provođenja drugog postupka mirnog rješavanja spora o kojem su se strane sporazumje, stoga Sud smatra da nisu bile zakonom ispunjene pretpostavke za štrajk, te samim tim isti je nezakonit.
Štrajk po definiciji predstavlja udruženi kolektivni prekid rada od strane radnika u cilju prinude poslodavca da prihvati zahtjeve radnika koji su predmet kolektivnog spora. Radi se o legalnom sredstvu, kao integralnom dijelu radničke strategije u ostvarivanju svojih ciljeva, koji su u konkretnom slučaju usmjereni na izmjene kolektivnog ugovora.
Sukladno odredbi članka 5. Zakona o štrajku „na prijedlog poslodavca, sindikat i poslodavac sporazumno utvrđuju poslove koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka...Sporazumom... ne smije se onemogućiti ili ograničiti pravo na štrajk.
Ako sindikat i poslodavac ne postignu sporazum... u roku od pet dana, od dana početka sporazumjevanja rješavanja nastalog spora, povjerava se arbitraži...Najkasnije na dan najave štrajka, sindikat je dužan objaviti sporazum o poslovima na kojima se rad ne može prekidati za vrijeme štrajka“.
Štrajk, u smislu člana 6. ZOŠ „ne može započeti prije okončanja postupka mirenja predviđenog u Zakonu o radu, odnosno prije provođenja drugog načina mirnog rješenja spora o kojem su se stranke sporazumjele. Postupak mirenja... ne može trajati duže od pet dana od dana dostavljanja zahtjeva mirovnom vijeću“
Prema odredbi čl. 150. ZOR, „ u slučaju spora o zaključivanju, primjeni, izmjeni ili dopuni odnosno otkazivanju kolektivnog ugovora ili drugog sličnog spora vezanog za kolektivni ugovor (kolektivni radni spor), ako strane nisu dogovorila način rješavanja spora, provodi se postupak mirenja u skladu sa zakonom. Mirenje ...provodi Mirovno vijeće“.
„Strane u sporu mogu prihvatiti ili odbiti prijedlog mirovnog vijeća, a ako ga prihvate, prijedlog ima pravnu snagu i dejstvo kolektivnog ugovora. O ishodu i rezultatima mirenja strane u sporu obavještavaju u roku od tri dana od dana završetka mirenja...nadležni organ županije u skladu sa propisom kantona“ (čl. 153. ZOR).
Mirni način rješavanja sporova između socijalnih partnera ima ne samo radnopravni i zakonodavni prioritet već se ubraja u opće poželjan način rješavanja kolektivnih sporova, što je očigledno i bila namjera zakonodavca (da se prethodno iskoriste sva sredstva koja mogu dovesti do mirnog rješenja spora) kada je člankom 6. ZOŠ regulisao da štrajk ne može otpočeti prije okončanja postupka mirenja.
Dakle, štrajk bi trebao da bude poslednje sredstvo pritiska poslodavca na kolektivno pregovaranje pa nezadovoljstvo i nesuglasice među socijalnim partnerima treba shvatiti kao normalnu pojavu koju ne treba ignorirati, već rješavati. Upravo iz tih razloga, činjenica da se nešto može mirno riješiti treba da bude dovoljan poticaj za poduzimanje svih zakonom dopuštenih aktivnosti kako bi se zaštitili interesi jedne i druge strane.
Sukladno Zakonu o štraku koji izričito navodi da štrajk ne može započeti prije okončanja postupka mirenja predviđenog ovim zakonom, odnosno prije provođenja drugog postupka mirnog rješavanja spora o kojem su se strane sporazumjele.
Tuženi nakon toga donose nove odluke i to Najava generalnog štrajka Sindikata učitelja u HNŽ/K broj 23-08-1/24 od 23.08.2024. godine upućen Vladi HNŽ, Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i sporta HNŽ, Ministarstvu zdravstva rada i socijalne skrbi HNŽ, Ministarstva unutrašnjih poslova HNŽ i Ravnateljima osnovnih škola u HNŽ, sa prijemnim pečatom (šest najava), Najava generalnog štrajka Saveza samostalnih sindikata BiH, Sindikat Srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH, Županijski odbor HNŽ broj 40/24 od 23.08.2024. godine, upućen Vladi HNŽ, Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i sporta HNŽ, Ministarstvu zdravstva rada i socijalne skrbi HNŽ, Ministarstva unutrašnjih poslova HNŽ i direktorima osnovnih škola u HNŽ, Najava štrajka Samostalnog sindikatu osnovnog obrazovanja i odgoja F BiH Županijski odbor Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja F BiH broj od 23.08.2024. godine, Odluka o organiziranju i stupanju u štrajk Samostalnog sindikatu osnovnog obrazovanja i odgoja F BiH Županijski odbor Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja
odgoja F BiH broj 39/24 od 23.08.2024. godine.
Dopis-poslovi koji se ne prekidaju za vrijeme štrajka Sindikata srednjih škola HNŽ od 25.08.2024. godine- upućen svim srednjim školama u HNŽ čiji su radnici organizirani u ovaj sindikat -e mail korespodencija sa školama od 25.08.2024. godine.
Dopis Ministarstva zdravstva rada i socijalne zaštite HNŽ od 03.09.2024. godine upućen Samostalnom sindikatu osnovnog obrazovanja i odgoja F BiH Županijski odbor Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja F BiH o nemogućnosti formiranja mirovnog vijeća
Na prijedlog tužitelja Sud je Rješenjem br. 58 0 P 284917 24 Mo od 05.09.2024. godine, odredio privremenu mjeru osiguranja kojom se zabranjuje protivnicima predlagatelja organiziranje i provođenje štrajka započetog 03.09.2024.godine, kao i najavljenog od 04.09.2024.godine, da bi nakon toga donjeo rješenje broj: 58 0 P 284917 24 Mo 2 od 23.09.2024. godine, kojim je usvojio predloženu mjeru osiguranja.
Odlukom Županijskog suda broj 58 0 P 284917 24 Mož od 31.10.2024. godine 58 0 P 284917 24 Mož od 31.10.2024. godine, navedena mjera je ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak.
Nakon toga tuženi donose odluke i to Sindikat učitelja u HNŽ/K sa predmetom Obavijest o nastavku generalnog štrajka broj 21-11-1/24 od 21.11.2024. godine, akt broj 63/24 od 21.11.2024. godine Samostalnog sindikat osnovnog obrazovanja i odgoja F BiH , Županijski odbor HNŽ pod nazivom obavijest, akt broj 07-01-85/24 od 21.11.2024. godine Saveza samostalnih sindikata BiH - Sindikat srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH pod nazivom obavještenje, Županijski odbor SSVOONK-a BiH, HNŽ) i Obavijest Sindikata srednjih škola (broj prijemnog pečata Ol -34-1892/24-12) od 21.11.2024. godine, kojim obavještavaju tuženog da će započeti štrajk dana 26.11.2024.godine.
Uvidom u navedene akte vidljivo je da tuženi obavještavaju tužitelja da nastavljaju s štrajkom koji je Rješenjem suda prekinut i da štrajk počinje u 07:30 sati u svim osnovnim i srednjim školama u HNŽ.
Uvidom u dokument označen kao Prijava upućen od strane tuženih Policijskoj upravi Mostar od dana 21.11.2024.godine u kojoj tuženi obavještavaju nadležni policijski organ da organiziraju mirno okupljanje građana dana 26.11.2024.godine s početkom u 11sati ispred gradskog stadiona Kantarevac odakle kreću u prosvjednu šetnju gradom, a kao razlog za istu navode neispunjenje zahtjeva sindikata za isplatu jednokratne pomoći, povećanje plaće za 15% i nemogućnost napretka u struci.
Uvidom u navedenu Prijavu nadležnoj Policijskoj upravi vidljivo je da ista ne sadrži sve zakonom propisane uvijete. Naime, u istoj je navedeno da tuženi organiziraju mirno okupljanje građana dana 26.11.2024.godine s početkom u 11sati ispred gradskog stadiona Kantarevac, odakle kreću u prosvjednu šetnju gradom, dakle ista nigdje ne sadrži najavu štrajka, vrijeme štrajka i mjesto održavanja istog.
Također, Sud je izvršio uvid i u obavještenja tuženih o Najavi generalnog štrajka od 15.5.2024. godine i 23.08.2024.godine koja su naslovljena na Ministarstvo unutrašnjih poslova.
Uvidom u navedena obavještenja da se zaključiti da su tuženi u dane 15.5.2024. godine i 23.08.2024.godine blagovremeno obavještavali nadležni policijski organ o datumima početka štrajka i o vremenu istog, ali nisu jasno naveli mjesto održavanja štrajka. Naime uvidom u iste je utvrđeno da su tuženi naveli da se obustava rada vrši u svi školskim ustanovama na području HNŽ, što je prema stavu ovog suda preširok pojam za djelovanje i neispravno naveden.
Iz navedenog je vidljivo da su tuženi propustili točno navesti adrese školskih ustanova na području HNŽ-a, da bi nadležni Policijski organ u slučaju potrebe mogao djelovati u skladu s svojim ovlastima.
Dakle, iako je tuženi u dane 15.5.2024. godine i 23.08.2024.godine blagovremeno obavjestio nadležni policijski organ o datumima početka štrajka i o vremenu istog, to ga ne oslobađa obveze da mjesto održavanja štrajka precizno označi.
Te kada se uzme u obzir i Prijava upućena od strane tuženih Policijskoj upravi Mostar od dana 21.11.2024.godine u kojoj tuženi obavještavaju nadležni policijski organ da organiziraju mirno okupljanje građana dana 26.11.2024.godine s početkom u 11sati ispred gradskog stadiona Kantarevac odakle kreću u prosvjednu šetnju gradom, ne sadrži najavu štrajka, vrijeme štrajka i mjesto održavanja istog, stav je ovog suda da tuženi nisi u cijelosti postupili sukladno odredbi članka 4., stavak 3., kojom je propisano da istovremeno sa najavom štrajka, organizator štrajka dužan je da o vremenu i mjestu održavanja štrajka obavijesti nadležno ministarstvo unutrašnjih poslova.
Odredbama članka 156. stavak 2. Zakona o radu propisano je da Štrajk se može organizirati samo u skladu sa Zakonom o štrajku, pravilima sindikata o štrajku i kolektivnim ugovorom.
Odredbama članka 78. Kolektivnog ugovora za djelatnost srednjoškolskog obrazovanja propisano je koji su to poslovi koji predstavljaju minimum procesa rada u svim srednjim školama koji su učesnici u štrajku dužni obavljati za vrijeme štrajka pa do okončanja ili prekida štrajka. Takoder, propisano je kako su štrajkački odbori u srednjim školama dužni poslove iz gore navedenog članka objaviti najkasnije na dan najave štrajka, odnosno najkasnije 10 dana prłje početka štrajka.
Odredbama članka 83. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja takoder je propisano koji su to poslovi koji predstavljaju minimum procesa rada u svim srednjim školama koji su učesnici u štrajku dužni obavljati za vrłjeme štrajka pa do okončanja ili prekida štrajka. Uz to propisano je kako su štrajkački odbori u srednjim školama dužni poslove iz gore navedenog članka objaviti najkasmje na dan najave štrajka, odnosno najkasnije 10 dana prije početka štrajka, te da je štrajkački odbor svake škole dužan vrłjeme provedeno u školi za vrijeme štrajka dogovoriti s poslodavcem.
Također, odredbama članka 5. Zakona o štrajku propisano je da na prijedlog poslodavca, sindikat i poslodavac sporazumno utvrđuju poslove koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka. Sporazum iz stava 1. ovog člana, sadrži, naročito, odredbe o poslovima i broju zaposlenika koji su dužni da rade za vrijeme štrajka ili isključenja sa rada radi osiguranja minimuma procesa rada (proizvodno održavajući poslovi), osiguranja neophodnih uvjeta života i rada stanovništva, odnosno rada drugih pravnih lica, kao i radi osiguranja imovine i sprječavanja ugrožavanja života i lične sigurnosti ili zdravlja stanovništva (zdravstvo, elektroprivreda, vodoprivreda, PTT usluge, međunarodni saobra�aj.
Uvidom u dokumente tuženih i to Najava generalnog štrajka Sindikata srednjih škola HNŽ od 15.05.2024 godine, koji je upućen Vladi HNŽ, Ministarstvu prosvjete, znanosti, kulture i sporta HNŽ, Ministarstvu zdravstva rada i socijalne skrbi HNŽ, Ministarstva unutrašnjih poslova HNŽ i Ravnateljima osnovnih škola u HNŽ, sa prijemnim pečatom Ministarstva zdravstva rada i socijalne skrbi HNŽ od 15.05.2024.godine, Ministarstva obrazovanja HNŽ 15.05.2024. godine Ministarstva unutrašnjih poslova od 15.05.2024. godine, Najava generalnog štrajka Sindikata učitelja u HNŽ/K broj 16-05/24 od 16.05.2024
godine upućen Vladi HNŽ, Ministarstvu prosvjete, znanosti, kulture i sporta HNŽ, Ministarstvu zdravstva rada i socijalne skrbi HNŽ, Ministarstva unutrašnjih poslova HNŽ i Ravnateljima osnovnih škola u HNŽ, Najava generalnog štrajka Saveza samostalnih sindikata BiH, Sindikat Srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH, Županijski odbor HNŽ od 21.05.2024. i 22.05.2024. godine, upućen Vladi HNŽ, Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i sporta HNŽ, Ministarstvu zdravstva rada i socijalne skrbi HNŽ, Ministarstva unutrašnjih poslova HNŽ i direktorima osnovnih škola u HNŽ, Najava generalnog štrajka Sindikata učitelja u HNŽ/K broj 23-08-1/24 od 23.08.2024. godine upućen Vladi HNŽ, Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i sporta HNŽ, Ministarstvu zdravstva rada i socijalne skrbi HNŽ, Ministarstva unutrašnjih poslova HNŽ i Ravnateljima osnovnih škola u HNŽ, sa prijemnim pečatom (šest najava), Najava generalnog štrajka Saveza samostalnih sindikata BiH, Sindikat Srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH, Županijski odbor HNŽ broj 40/24 od 23.08.2024. godine, upućen Vladi HNŽ, Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i sporta HNŽ, Ministarstvu zdravstva rada i socijalne skrbi HNŽ, Ministarstva unutrašnjih poslova HNŽ i direktorima osnovnih škola u HNŽ, Najava štrajka Samostalnog sindikatu osnovnog obrazovanja i odgoja F BiH Županijski odbor Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja F BiH broj od 23.08.2024. godine, Odluka o organiziranju i stupanju u štrajk Samostalnog sindikatu osnovnog obrazovanja i odgoja F BiH Županijski odbor Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja
odgoja F BiH broj 39/24 od 23.08.2024. godine, vidljivo je da su isti uz navedene Najave-Odluke o štrajku u istim sukladno odredbama članka 78. Kolektivnog ugovora za djelatnost srednjoškolskog obrazovanja i članka 83. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja neki od tuženih postupili po navedenim odredbama i u istima naveli koji su to poslovi koji predstavljaju minimum procesa rada u svim srednjim i osnovnim školama koji su učesnici u štrajku dužni obavljati za vrłjeme štrajka pa do okončanja ili prekida štrajka
Navedenim odredbama je propisano je kako su štrajkački odbori u srednjim i osnovnim školama dužni poslove iz gore navedenog članka objaviti najkasmje na dan najave štrajka, odnosno najkasnije 10 dana prije početka štrajka, te da je štrajkački odbor svake škole dužan vrłjeme provedeno u školi za vrijeme štrajka dogovoriti s poslodavcem.
I z akata tuženih vidljivo je da su neki od tuženih djelomično postupili po navedenom, odnosno isti su uz Najave-Odluke o štrajku naveli da će poslove iz gore navedenog članka objaviti na oglasnoj ploči školskih ustanova, ali da su isto objavili ne dostavljaju niti jedan dokaz u spis.
Vidljivo je da od tuženih samo Unija neovisnih sindikata Srednjih škola HNŽ a putem maila dostavila dopis Ministarstvu obrazvanja HNŽ, o poslovima koji se ne prekidaju za vrijeme štrajka.
Također, ne postiji niti jedan dokaz da su štrajkački odbori tuženih postupili shodno odredbama članka 78. Kolektivnog ugovora za djelatnost srednjoškolskog obrazovanja i članka 83. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja, i vrijeme provedeno u školi za vrijeme štrajka dogovoriti s poslodavcem.
Odredbom članka 79. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja stavak 1., istog propisano je da na dan objave štrajka Samostalni sindikat osnovnog odgoja i obrazovanja HNŽ i učitelja HNŽ moraju objaviti Pravila o štrajku.
Uvidom u spis i dokumentaciju dostavljanu uz isti vidljivo je da jedino Sindikat Srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH u spis dostavlja Pravila o štrajku Sindikat Srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH, od 21.03.2015. godine, također bez dokaza da je isti igdje objavljen.
Stoga s obzirom na navedeno vidljivo je da tuženi nisu u cijelosti postupili sukladno članku 156. stavak 2. Zakona o radu kojim je propisano da Štrajk se može organizirati samo u skladu sa Zakonom o štrajku, pravilima sindikata o štrajku i kolektivnim ugovorom.
Pravo na štrajk, kao jedno od osnovnih prava radnika propisano je Konvencijom o slobodi udruživanja i zaštite prava na organiziranje, Međunarodne organizacije rada br. 87. kao i Konvencijom Međunarodne organizacije rada br. 98, o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje i Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (čl. 8. st. 1. tačka d). Pravo na štrajk je priznato i člankom 11. Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama, kao i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima (čl. 12.).
Dakle, štrajk je po svojoj prirodi svojevrstan način uskraćivanja ugovorenog rada koji za sobom neminovno povlači određene posljedice, uključujući i one nepovoljne za poslodavca, tako da je nužno da se organizacija i sprovođenje takve obustave rada sprovede po strogo formalnom postupku, jer se samo tako može ostvariti pravno zaštićen cilj.
Da bi štrajk bio zakonit neophodno je da se ispune određene pretpostavke koje se odnose kako na ovlaštenje za organiziranje štrajka, karakter štrajka tako i uslove za dopuštenost štrajka propisane Zakonom o štrajku (ZOŠ)1
Sindikat, u smislu članka 156. ZOR ima pravo pozvati na štrajk i provesti ga sa svrhom zaštite i ostvarivanja ekonomskih i socijalnih prava i interesa svojih članova. Štrajk se može organizirati samo u skladu sa ZOŠ, pravilima sindikata o štrajku i kolektivnom ugovoru, te ne može započeti prije okončanja postupka mirenja predviđenog ovim zakonom, odnosno prije provođenja drugog postupka mirnog rješenja spora o kojem su se strane sporazumjele.
U konkretnom slučaju, odluku o štrajku je donjeli su predstavnici tuženih što među parničnim strankama nije ni sporno.
ZOŠ utvrđeni su uvijeti za dopuštenost, odnosno zakonitost štrajka. U smislu članka 4. ovog zakona, štrajk se mora najaviti poslodavcu u pisanoj formi, najkasnije deset dana prije početka štrajka, što su tuženi po mišljenju Suda u skladu s navedenom odredbom i učinili.
Sukladno definiciji štrajka koja u pravnoj teoriji predstavlja udruženi kolektivni prekid rada od strane radnika u cilju prinude poslodavca da prihvati zahtjeve radnika koji su predmet kolektivnog spora Sud ističe da je štrajk po svojoj prirodi svojevrsan način uskraćivanja ugovorenog rada koji za sobom neminovno povlači određene posljedice uključujući i one nepovoljne za poslodavca tako da je nužno da se organizacija i provođenje takve obustave rada provede po strogo formalnom postupku. Svako suprotno ponašanje dovodi do određenih nezakonitosti koje se prema propisima ne mogu tolerirati i podložne su zabranama takvog postupanja od strane nadležnog Suda.
Nositelji prava na štrajk prema Zakonu o radu su sindikati, štrajk je pravno dopušten koji je organiziran u skladu sa Zakonom o štrajku, kolektivnom ugovoru i pravilima sindikata. Sukladno važećem Zakonu o štrajku utvrđeni su uvjeti za dopuštenost, odnosno zakonitost štrajka.
Prvi procesni uvjet je da se štrajk mora najaviti poslodavcu u pisanoj formi najkasnije 10 dana prije početka štrajka a u kojoj se najavi navode razlozi za štrajk, mjesto, dan i vrijeme početka štrajka.
Također, organizator štrajka je prethodno s gore navedenim dužan da o vremenu i mjestu održavanja štrajka obavijesti i nadležno Ministarstvo unutarnjih poslova.
Iz provedenih dokaza vidljivo je da su tuženi donijeli odluke o najavi generalnog štrajka i istu dostavio tužiteljima.
Stoga odredba u pogledu pisane forme i njenog sadržaja je jasna po članku 4. Zakona o štrajku.
Vidljivo je iz najave o štrajku da ista sadržava i razloge za štrajk.
Vidljivo je da su tuženi izvršili svoju zakonsku obvezu da istovremeno o najavi štrajka obavijesti nadležno Ministarstvo unutarnjih poslova, ali po mišljenju Suda nisu pravilno označili mjesto održavanja održavanja štrajka, da bi nadležni Policijski organ u slučaju potrebe mogao djelovati u skladu s svojim ovlastima.
S obzirom da nisu ispoštovani uvijeti koji se moraju kumulativno ispuniti, i kako je gore utvrđeno da tuženi nisu iskoristili sve zakonom propisane mogućnosti koje kako je gore utvrđeno im stoje na raspolaganju, te kako je odredbom članka 6. stavak 1. Zakona o štrajku propisano da štrajk ne može započeti prije okončanja postupka mirenja predviđenog u Zakonu o radu (“Službene novine Federacije BiH“, broj 43/99) odnosno prije provođenja drugog načina mirnog rješavanja spora o kojem su se strane sporazumjele i članka 156. stavak 3. Zakona o radu FBiH kojim je propisano da štrajk ne može započeti prije okončanja postupka mirenja predviđenog ovim zakonom, odnosno prije provođenja drugog postupka mirnog rješavanja spora o kojem su se strane sporazumje, stoga je sud sukladno navedenim odredbama odlučio kao u izreci presude.
T akođer, Sud će se osvrnuti na dokaz tuženog Pravila o štrajku od 15.05.2025.godine koji je sud procesnim rješenjem na glavnoj raspravi od 13.12.2024.godine odbio.
Naime, iako postoji obveza suda da pregleda sve dokaze koji se prilažu na pripremnom ročištu, Sud je greškom zbog obimnosti dokaza greškom isti prihvatio, iako isti nikada nije dostavljen za Sud i suprotnu stranu, što je u spisu i CMS sustavu i vidljivo. Također uvidom u isti utvrđeno je da isti nema broj protokola I nema prijemnog pečata, te je na glavnoj raspravi i vraćen tuženom i isti da je i prihvaćen ne bih utjecao na drugačiju odluku Suda u ovoj pravnoj stvari.
Također, Sud će se osvrnuti na činjenicu da izvođenjem predloženih dokaza a i saslušanjem svjedoka je utvrđeno da Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog odgoja i obrazovanja broj 05-02-02-2445/21 od 21.12.2021. godine objavljen u Službenim novinama HNŽ 12/21 i Kolektivni ugovor o Izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog odgoja i obrazovanja u HNŽ broj 02-34-949/23 od 05.05.2023. godine objavljen u „Službenim novinama HNŽ 6/23“, Kolektivni ugovor za djelatnost srednjeg obrazovanja broj 05-02-02-1315/21 od 09.09.2021. godine („Službene novine HNK“ broj 7/21), Kolektivni ugovor o Izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora 01-02-1170/23 od 06.06.2023. godine, su i dalje na snazi i utvrđeno je da tužitelj ispunjava sve obveze iz istog.
Također treba istaći uvidom u navedene Kolektivne ugovore utvrđeno da isti istječu početkom šestog mjeseca 2025.godine, što daje mogućnosti parničnim strankama da se dogovore prilikom sklapanja novih Kolektivnih ugovora.
Sud tijekom postupka ocjenjivanja osnovanost tužbenog zahtjeva s aspekta Zakona o štrajku, Zakona o radu FBiH, Kolektivnih ugovora te neposrednom primjenom Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, odredbama članka 28., Konvencije o pravima djeteta iz 1989.godine i odredba II/A članka 6. Ustava BIH, nije našao osnovanim da utvrđuje osnovanost sindikalnih zahtjeva, a niti krivnje za dužinu trajanja štrajka.
Vidljivo je da tuženi nisu niti jednom radnjom raskinuli navedene ugovore, te da su tužitelji udovoljili nekim od zahtjeva tuženih, a da su tuženi od prvobitnih zahtjeva iznesenih u Najavi-Odluci o štrajku, smanjili prvobitne zahtjeve, što je vidljvo iz Zapisnika sa sastanaka Vlade HNŽ-a sa predstavnicima sindikata osnovnog i srednjeg obrazovanja u HNŽ-a (tuženi) održanih dana 03.09.2024. godine broj: 01-1-30-2136/24-1 i dana 30.08.2024. broj zapisnika: 01-1-30-2136/24.01-07-2015/24-4 od 19.09.2024. godine.
Također, treba istaći da su se tijekom postupka pojavila pitanja u pogledu sukoba dva prava i to Pravo na štrajk, kao jedno od osnovnih prava radnika propisano je Konvencijom o slobodi udruživanja i zaštite prava na organiziranje, Međunarodne organizacije rada br. 87. kao i Konvencijom Međunarodne organizacije rada br. 98, o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje i Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (čl. 8. st. 1. tačka d). Pravo na štrajk je priznato i člankom 11. Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama, kao i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima (čl. 12.)., i pravo djece na redovito obrazovanje sukladno odredbama članka 28., Konvencije o pravima djeteta iz 1989.godine.
U smislu primjene čl. 2 Protokola l. uz Konvenciju o ljudskim pravima i slobodama niko ne može biti lišen prava na obrazovanje. Građani imaju pravo da pod jednakim uvijetima utvrđenim zakonom stiču znanja za stručnu spremu na svim stepenima obrazovanja, u svim vrstama škola i drugim ustanovama, koje pravo im je priznato i čl. 78. st. 2 Ustava BiH čije ostvarenje je prema odredbi 111/4 alineja b) Ustava F BiH u isključivoj nadležnosti županije
Odlukom Europskog suda za ljudska prva u Belgijskom lingvističkom slučaju (Presuda od 23. jula 1968. godine, serija a broj 6) utvrđena je obavezu država potpisnica Europske konvencije da jamče pravo na pristup obrazovnim ustanovama.
Ustavni sud BiH u presudi AP 279/04 od 12.04.2005.godine (Službeni glasnik BiH broj 38/05 prema kojoj sloboda organiziranja -pravo na štrajk , iako predstavlja značajno pravo, ne može biti neograničeno i kada je u pitanju obrazovanje od posebnog društvenog interesa, može biti podvrgnuto ograničenju u cilju osiguranja vršenja poslova koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka.
Upravo u dijelu ograničenja poslova koji se ne mogu prekidati za vrijeme štrajka dolazi do izražaja i nedorečenost Zakona o štrajku, pogotovo u pogledu nesagledivih posljedica u pogledu trajanja istog, kada nije zakonom regulirano trajanje istog, nužno dolazi do primjene odredbe članka 17. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama.
Članak 17. Konvencije glasi: „Ništa u ovoj Konvenciji ne može se tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili lica da se upuste u neku djelatnost ili izvrše neki čin koji je usmjeren na poništavanje bilo kog od navedenih prava i sloboda ili na njihovo ograničavanje u većoj mjeri od one koja je predviđena Konvencijom”
Stav je ovog suda da iako je pravo na štrajk ustavna kategorija priznata prema odredbi članka 6. Europske socijalne povelje, ali pošto se radi o konvencijama druge grupe prava, stav je suda da u odnosu na njih primjena Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kao i pravo koja proizilaze iz iste, uživaju apsolutnu supremaciju.
Odredbama članka 5., Okvirnog Zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju BIH propisano je da prava djeteta koja se odnose na obrazovanje, ispravna briga za dobrobit njegovog fizičkog i mentalnog zdravlja i sigurnosti, u školama i na svim mjestima gdje se obrazuje, imaju prvenstvo nad svim drugim pravima. U slučaju sukoba prava, prednost se daje onom pravu, tumačenju ili djelovanju, koje će najviše koristiti interesu djeteta.
Dakle kada se uzme u obzir da je štrajk započeo 26.11.2024 godine, što u trenutku donošenja ove odluke iznosi 18 radnih dana dovodi se u pitanje jedno od temeljnih ljudskih prava.
Štrajk bi trebao da bude posljednje sredstvo pritiska poslodavca na kolektivno pregovaranje pa nezadovoljstvo i nesuglasice među socijalnim partnerima treba shvatiti kao normalnu pojavu koju ne treba ignorirati, već rješavati. Upravo iz tih razloga, činjenica da se nešto može mirno riješiti treba da bude dovoljan poticaj za poduzimanje svih zakonom dopuštenih aktivnosti kako bi se zaštitili interesi jedne i druge strane.
Posebno se ističe da Sud kako je gore navedeno utvrdio da je štrajk nezakonit, ali je se prilikom donošenjem navedene odluke vodio i neposrednom primjenom Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, odredbama članka 28., Konvencije o pravima djeteta iz 1989.godine i odredba II/A članka 6. Ustava BIH, a sve u cilju zaštite temeljnog prava djeteta na obrazovanje.
Naime uvidom i čitanjem gore predloženih dokaza te saslušanjem svjedoka Sud je cijenio u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a i na osnovu slobodne ocjene izvedenih dokaza zaključio da sadržaj tih dokaza može sa sigurnošću pružiti stvarnu osnovu za utvrđenje postojanja ili ne postojanja odlučnih činjenica na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev.
Takvo uvjerenje o odlučnim činjenicama sud je opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima, i iscrpno izložio proces pojedinačne ocjene izvedenih dokaza, njihovog dovođenja u međusobnu vezu i izvođenja zaključka o postojanju odnosno nepostojanju pravno relevantnih činjenica za donošenje odluke u ovom sporu.
Svi ostali dokazi koji su prezentirani od strane parničnih stranaka su također razmatrani od strane ovog Suda, ali kako isti nisu imali utjecaja na presuđenje u ovoj pravnoj stvari, iste Sud nije posebno ni obrazlagao.
Na temelju naprijed navedenog, a primjenom citiranih zakonskih odredbi sud je odlučio kao u izreci presude.
Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na osnovu čl.383., 386., 387. i 396. st.1. ZPP-a, a isti se sastoje od troškova sastava tužbe u iznosu od 240 KM, troškovi zastupanja na pripremnom ročištu dana 30.10.2024. godine u iznosu od 240 KM, troškovi zastupanja na glavnoj raspravi dana 11.12.2024. godine u iznosu od 240 KM, troškovi zastupanja na nastavku glavne raspravi dana 13.12.2024. godine u iznosu u iznosu od 120 KM što sveukupno troškova za tužitelja iznosi 840,00 KM.
U odnosu na potraživanje tužitelja koje se odnosi troškove povodom mjere osiguranja, Sud će donjeti posebno rješenje u ovom postupku ili u postupku po mjeri iz razloga što postupak po mjeri osiguranja je i dalje u toku.
Sudac
Goran Jurko
PRAVNA POUKA :
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Županijskom sudu u Mostaru u roku od 15 dana od dana prijema presude.