BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 29 0 P 038130 24 Rev
Sarajevo, 04.02.2025. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija: dr. sc. Danice Šain, kao predsjednice vijeća, dr. sc. Senada Mulabdića i Enise Bilajac, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.K., sin O. iz ..., općina K. i M.K.1 rođ. H., kći H.1 iz ..., općina K., oboje zastupani po punomoćniku Salihu Mehanoviću advokatu iz Kalesije, protiv tuženih A.K., sina O. iz ..., općina K., S.H. rođ. K., kći O. iz ..., općina K., O.K., sin O. iz ..., općina K. i M.K.2, sin O. iz ..., općina K., radi podjele/utvrđivanja bračne stečevine, vrijednost spora za glavni tužbeni zahtjev 900,00 KM, a za eventualni 30.000,00 KM, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj: 29 0 P 038130 23 Gž od 13.09.2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 04.02.2025. godine, donio je slijedeću:
P R E S U D U
Revizija se odbacuje u odnosu na glavni tužbeni zahtjev, dok se odbija u odnosu na eventualni tužbeni zahtjev.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav revizije.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 P 038130 21 P od 11.05.2023. godine stavom prvim izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„UTVRĐUJE SE da je porodični objekt dimenzija 10,80x9,05 m, spratnosti: prizemlje + potkrovlje sa dograđenom zidanom garažom uz objekt i kotlovnicom dimenzija 9,05x3,40m, garažom dimenzija 7,70 x7,00m spratnosti: prizemlje + veliki tavan sa ostavom dimenzija 1,90x4,05 m i vanjski WC dimenzija 1,40x3,00 m izgrađeni na parceli označenoj kao k.č. broj 1268 zv. „Hatićka“ Kuća i zgrada u površini od 65 m2, dvorište u površini od 500 m2 i Voćnjak 4. klase u površini od 417 m2 upisana u posjedovni list broj 691 KO ... i zk. ul. br. 972 KO ... sa zemljištem pod objektom i zemljištem potrebnim za redovnu upotrebu objekta u površini od 417 m2 koje u naravi čini cijelu opisanu parcelu, a sve prema nalazu vještaka geodetske struke Imamović Fahrudina i Skici lica mjesta od 14.06.2022. godine i nalazu vještaka građevinske struke Čačković Ibrahima od juna 2022. godine koji nalazi i Skica lica mjesta su sastavni dio ove presude, bračna stečevina M.K. sina O. iz ..., općina K., i M.K. iz ..., općina K., koju su oni zajednički stekli tokom trajanja braka, a što su tuženi dužni priznati i omogućiti tužiteljima da se u Službi za prostorno uređenje, geodetske i imovinsko-pravne odnose Općine Kalesija i zemljišnim knjigama Općinskog suda u Kalesiji izvrši izdvajanje opisane parcele zajedno sa opisanim objektima izgrađenim na toj parceli iz zaostavštine ostavioca O.K. iz ..., općina K., i na istom umjesto ostavioca upišu tužitelji kao suposjednici u dijelu od po ½ u Službi za prostorno uređenje, geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Kalesija i kao suvlasnici u dijelu od po ½ u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Kalesiji kao i da tužiteljima solidarno nadoknade troškove postupka sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja“,
Stavom drugim izreke odbijen je eventualni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„UTVRĐUJE SE da su ulaganja u izgradnju porodičnog objekta dimenzija 10,80x9,05 m, spratnosti: prizemlje + potkrovlje sa dograđenom zidanom garažom uz objekt i kotlovnicom dimenzija 9,05x3,40 m, izgrađenog na parceli označenoj kao k.č. broj 1268 zv. „Hatićka“ Kuća i zgrada u površini od 65 m2, Dvorište u površini od 500 m2 i Voćnjak 4. klase u površini od 417 m2 upisana u posjedovni list broj 691 KO ... i zk. ul. br. 972 KO ...u visini od ukupno 97.014,00 KM prema osnovnom nalazu od juna 2022. godine i dopuni nalaza od novembra 2022. godine izrađenim od strane vještaka građevinske struke Čačković Ibrahima iz Tuzle, koji osnovni nalaz i dopuna nalaza su sastavni dio ove presude, su bračna stečevina tužitelja, M.K. sina O. iz ..., općina K., i M.K.1 iz ..., općina K., koja su oni zajednički ulagali u izgradnju opisanog porodičnog objekta tokom trajanja braka, pa se obavezuju tuženi kao zakonski nasljednici iza ostavioca, O.K. iz ..., općina K., da solidarno isplate tužiteljima navedeni iznos kao i da tužiteljima solidarno nadoknade troškove postupka sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja“, u cijelosti kao neosnovani.
Stavom trećim izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Tuzli, broj: 29 0 P 038130 23 Gž od 13.09.2024. godine žalba tužitelja je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv drugostepene presude reviziju je blagovremeno izjavio tužitelj zbog povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se revizija usvoji, preinači drugostepena presuda i usvoji osnovni ili eventualno uređeni tužbeni zahtjev tužitelja, ili da ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno suđenje uz zahtjev za dosuđenje troškova za sastav revizije u iznosu od 1.944,00 KM.
Tuženi nisu podnijeli odgovor na reviziju.
Revizija nije dozvoljena u odnosu na glavni tužbeni zahtjev.
Tužitelji su u tužbi označili kao vrijednost spora iznos od 900,00 KM u odnosu na jedino postavljeni stvarno pravni zahtjev. Na održanom pripremnom ročištu 11.03.2021. godine tužitelji su istakli i eventualni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 30.000,00 KM za stambeni objekat a nakon toga su na istom pripremnom ročištu naveli da je vrijednost spora iznos od 30.000,00 KM.
Ovaj sud smatra da se označena vrijednost spora od 30.000,00 KM odnosi na eventualni tužbeni zahtjev koji je prvobitno glasio na isplatu iznosa od 30.000,00 KM jer tako navode i revidenti na strani 1. podneska revizije. Označena vrijednost spora u tužbi od 900,00 KM odnosi se na glavni tužbeni zahtjev. Čak i da se prihvati da je vrijednost spora glavnog tužbenog zahtjeva 30.000,00 KM, ni tada ne prelazi iznos od 30.000,00 KM (član 237. stav 2. ZPP) i zbog toga nije dozvoljena redovna revizija u odnosu na glavni tužbeni zahtjev. Revidenti nisu postavili pravno pitanje niti naveli razloge važnosti za vanrednu reviziju po odredbi člana 237. stav 3. u vezi sa stavom 5. ZPP, zbog čega nisu ispunjeni uslovi da sud odluči o vanrednoj reviziji u odnosu na glavni tužbeni zahtjev.
Rukovodeći se sa razlozima za odbacivanje revizije u odnosu na glavni tužbeni zahtjev ovaj sud je imao u vidu i pravni stav zauzet u presudi Vrhovnog suda FBIH broj 18 0 P 007619 18 Rev 2 od 17.05.2021. godine koji je objavljen u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda za 2021. godinu sentenca broj 81 koja glasi: „U slučaju eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva, propisane odredbom člana 55. stav 4. ZPP, za dopuštenost revizije mjerodavna je vrijednost svakog pojedinog zahtjeva, a ne njihov zbroj, jer kod ovog procesno-pravnog instituta tužitelj ne traži da se prihvate svi eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi.“
Shodno izloženom, valjalo je reviziju tužitelja u odnosu na glavni tužbeni zahtjev odbaciti kao nedopuštenu shodno odredbi č lana 247. stav 1. ZPP.
Revizija nije osnovana u odnosu na eventualni tužbeni zahtjev.
Prvobitno postavljeni eventualni tužbeni zahtjev u iznosu od 30.000,00 KM tužitelji su naknadno povećali na iznos od 97.014,00 KM i u odnosu na njega je dozvoljena redovna revizija. Nije odlučna okolnost označena vrijednost spora od 30.000,00 KM koja se se odnosi na eventualni tužbeni zahtjev, već pravosnažno odbijajući tužbeni zahtjev na iznos od 97.014,00 KM.
Ne stoji povreda odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP) na koju ukazuje revident. Drugostepeni sud je u okviru kontrolne funkcije prihvatio da je prvostepeni sud ocijenio sve dokaze savjesno i brižljivo, kako svaki dokaz posebno tako i sve dokaze zajedno. Tužitelji ne mogu sa uspjehom svoju subjektivnu ocjenu dokaza suprotstaviti ocjeni dokaza koju su dali nižestepeni sudovi u skladu sa odredbom člana 8. ZPP. Drugostepeni sud je cijenio sve žalbene navode od odlučnog značaja i za svoju odluku dao odgovarajuće razloge (član 231. u vezi sa članom 191. stav 4. ZPP) pa prema tome nije bilo povreda iz člana 209. ZPP.
Ocjenom prihvaćenih dokaza koje su stranke izvele na glavnoj raspravi kod prvostepenog suda nižestepeni sudovi su utvrdili da su tužitelji supružnici od 1998. godine, da su živjeli u zajedničkom domaćinstvu sa roditeljima prvo tužitelja u istom stambenom objektu, da su stambeni objekat započeli graditi roditelji prvo tužitelja 1980. godine, da su tužitelji ulagali novčana sredstva u adaptaciju i obnovu već izgrađenog stambenog objekta tako da je izgrađen novi krov, zidovi unutrašnje kuće, da su zamijenili stolariju, izvršilli dogradnju garaže uz kuću, uradili grijanje u kući, da su u stambeni objekat koga su izgradili roditelji prvotužitelja ulagali i tuženi.
Polazeći od ovakvog utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj presudi koje veže i revizijski sud bez ovlaštenja da ga ispituje i mijenja (član 240. stav 2. ZPP), i ovaj sud smatra da su nižestepeni sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava odbili postavljeni eventualni tužbeni zahtjev tužitelja i za takvu odluku dali jasne, potpune i pravilne razloge sa kojima se slaže i ovaj sud.
Teret dokazivanja činjenica kojima se pravo stvara je na tužiteljima (član 123. stav 1. ZPP). Tužitelji su vršili ulaganja u već izgrađeni stambeni objekat od strane roditelja prvo tužitelja zajedno sa ostalim tuženima, ali nisu dokazali da su izgradili novi stambeni objekat na čemu su zasnivali postavljeni eventualni tužbeni zahtjev. Postavljenim eventualnim zahtjevom tužitelji su tražili da im tuženi kao zakonski nasljednici iza umrlog oca isplate iznos od 97.014,00 KM, koliko je vještak građevinske struke procijenio vrijednost stambenog objekta. Tužitelji su mogli tražiti samo isplatu za odgovarajuća novčana ulaganja u stambeni objekat i pomoćne objekte, ali takav zahtjev nisu postavili niti je vještak građevinske struke izvršio takvu procjenu, pa su pravilno odbijeni i sa eventualnim zahtjevom zbog nedokazanosti odgovarajuće visine tužbenog zahtjeva samo u odnosu na utvrđena investiciona ulaganja.
Postavljeni eventualni tužbeni zahtjev nije usklađen sa činjeničnim utvrđenjem od strane nižestepenih sudova jer tužitelji nisu dokazali da su izgradili predmetni stambeni objekat s obzirom da su u već izgrađeni stambeni objekat ulagali samo novčana sredstava radi adaptacije. Vještak građevinske struke je procijenio vrijednost samo stambenog objekta na iznos od 97.014,00 KM dok nije izvršio procjenu pomoćnih objekata jer to tužitelji nisu tražili u određenom predmetu i obimu vještačenja sa nastavka pripremnog ročišta od 06 .05. 2022. godine, niti su u kasnijem toku postupka tražili da vještak dopuni svoj nalaz u odnosu na pomoćne objekte.
Tužitelji naširoko obrazlažu svoje subjektivno uvjerenje da im pripada pravo na isplatu cijelog stambenog objekta što nema uporište u pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza, već im pripada samo pravo na naknadu izvršenih ulaganja u već izgrađeni stambeni objekat od strane roditelja prvotužitelja, ali takav zahtjev nije postavljen niti je vještak građevinske struke na taj način izvršio vještačenje.
Kako ne postoje razlozi revizije u odnosu na eventualni postavljeni tužbeni zahtjev valjalo je reviziju tužitelja odbiti shodno odredbi člana 248. ZPP.
Ovaj sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav revizije sa kojom nisu uspjeli (član 397. stav 1. u vezi sa članom 386. stav 1. ZPP).
Predsjednica vijeća
Dr. sc. Danica Šain, s.r.